Smisao istine

Apsolutni i najveći besmisao je čovjek sam sebi

SMISAO-ISTINE
SMISAO ISTINE

Istina postaje smislena onog trenutka kada služi sučovjeku ili bilo kome na bilo koji način. Inače je samo iluzija. Svaka istina s kojom se čovjek identificira i na taj način je uzme za svoju, taj trenutak postaje iluzija. Zbog ovog pravila ljudi u vjerskim odnosima često padaju u fanatizam. Čim se čovjek identificira s bilo kojom istinom ili ju uzme za svoju vlastitu, ona se pretvara u fanatizam.

Masovna pojava terorizma u ovom trenutku je posljedica te činjenice. Neka vjerska istina, koja je isto živa ili objektivna istina nekog društva, prešla je u subjektivnu istinu jer ju je netko usvojio, pa od nje nastaje  sve masovniji terorizam. Tada kada nema dijaloga, svaka najsvetija istina postaje iluzija i time besmisao.

U stvari, ljudi mogu samo služiti jedni drugima. Dokle god su podređeni jedan drugome, dotle istina može živjeti između njih kao poštovanje, humanost, prijateljstvo i ljubav.

Veliki problem danas je taština ili sebičnost. To je ljubav koju ljudi žele samo za sebe. Time što ljudi pokušavaju biti ljubazni samo sebi, postaju svakim danom sve iluzorniji ljudi. To je kod istine vrlo opasno, jer samo jedan korak odlučuje o tome da li biti u istini ili zapravo pasti u fanatizam.

U tome je jedini problem religija. Iz različitih religija potječu mnoge životne istine, koje su žive u okruženju u kojem su nastale, jer ih ljudi dijele i žive između sebe. Problematične postaju tada kada ih ljudi počinju prisvajati, te ih kao apsolutne uzimaju za sebe. Ovako pretvorena istina čovjeka dovodi do sektaštva i fanatizma, unatoč činjenici da ona u nekom drugom okružju i dalje zdravo funkcionira.

Dakle, čovjek ne treba tražiti vlastitu istinu unutar koje bi trebao naći svoj smisao, nego osmisliti prvog bližnjeg koji mu se nađe na putu. Ako to nije u stanju napraviti, smisao ne može naći nigdje. Samo činjenica, da je spreman biti nekome smisao, može ga osmisliti.

Nitko ne može biti smisao samom sebi. Međutim, to je upravo velik problem modernog svijeta, gdje ima mnogo ponuđenog za vlastiti smisao. Kada ljudi osjete sigurnost u samodostatnosti ili u svojoj vlastitoj stvarnosti, oni se počinju gubiti iz stvarnog svijeta, a među njima nastupa tama. Svaki od njih pronađe iluzoran smisao u nekoj od njegovih iluzija.

Što je terorizam? Kada među ljudima iluzija prevladava nad stvarnošću, jedna od posljedica može biti  fanatizam. Zato vrijednost ljudskog života postaje nula. Sav današnji terorizam, koji je najbesmisleniji gubitak života, rezultat je iluzornih sustava suvremenog čovjeka. Najveći užas je u tome da je ta kuga ljudskog apsurda postala sasvim normalno stanje našeg postojanja.

Iluzija uvijek znači neodgovornost pojedinaca za svoje postupke. U njima ljudi za izgovorene riječi i svoje radove ne snose vlastitu odgovornost. Svoje radove opravdavaju tisućama razloga, a svoje odgovornosti za njih u potpunosti se odriču.

Samo jedan prijatelj odvaže mnogo, mnogo više nego sva iluzija ovog svijeta. Za ravnotežu je dovoljno da čovjek ima barem jednog prijatelja. To je tendencija prema bliskome. Iznad svega, to daje sigurnost i stvarnost životu. Svatko tko je toga svjestan, uz svu postojeću iluziju može se osjećati samo loše. Jer iluzija čini od svakog živog čovjeka samo mrtvu sliku.