Ljudske osobine su kao vino

Samo voda, koja se zove Samozaborav, može nam ugasiti žeđ

LJUDSKE-OSOBINE-SU-KAO-VINO
LJUDSKE OSOBINE SU KAO VINO

Čovjek ima mnogo fizičkih i psihičkih osobina, koje same po sebi nisu ni dobre ni loše. Dokle god ih nije svjestan, one su zdrave i dozrijevaju u bačvi vremena, no poremete se kada ih čovjek počinje shvaćati.

Čovjek najbrže postaje svjestan svojih fizičkih svojstava. Psihološke karakteristike, koje diraju njegove mentalne svjetove, shvaća kasnije. Teže je spoznati svoj vlastiti um – snagu lijepih nogu ili osmijeha upoznaš vrlo brzo.

No, osmijeh je lijep samo dok ga čovjek nije svjestan. Samo tada osmijeh mu je originalan, jer je odraz njegovog unutarnjeg svijeta – tada se kroz njegov osmijeh smije njegova duša. Dakle, kad čovjek shvati svoj osmijeh, on postaje samo lažni izvod duše, kojoj ga je uzeo. Nakon toga smije se još samo tijelo.

Ukoliko želiš da se tvoja svojstva ne pokvare, pusti ih neka sazrijevaju u životu, kao što sazrijeva mošt u vino. Vrijeme će im dati svoju boju. Kroz tvoju mladosti sazriju u dobro vino, da postaneš jak, zdrav čovjek.

Kada ljudske osobine sazriju, od njih može nastati ili dobro vino ili samo dobar ocat. Nije potrebno da budeš vrhunsko vino. Od puno ljudi formira se i kiseli čovjek, no ipak može biti dobar kao kruh. Dakle, vlastite ambicije su nepotrebne. Mudrije je ostaviti životu da odluči što će biti s tobom.

Zbog svojih karakteristika, ljudi često imaju komplekse. Oni su potpuno nepotrebni, jer vrijeme mijenja sve naše osobine u dobre karakteristike života, samo mu ih moramo prepustiti.

Svakome njegovi vlastiti kompleksi predstavljaju problem, a komplekse drugih smatra sasvim banalnima. Čovjek može imati kompleks i zbog određenih karakteristika kojima se drugi kod njega dive. Onaj koji ima kompleks, doživljava svoje značajke kao nedostatke. Drugima predstavljaju njegove značajke samo karakteristike života, koje mogu biti jako simpatične.

Svoja svojstva ne možemo prevladati niti ih izbrisati. Uvijek će to biti naša svojstva, bez obzira na to kakva su. Stoga nas prevladavanje vlastitih kompleksa ne može smiriti. Samo jedna voda može nam ugasiti žeđ, a ta se voda zove samozaborav.

Zaborav sebe potrebno je steći s vremenom. Čovjek mora biti toliko razuman, da zna biti strpljiv i jasno vidjeti i razumjeti svoje životne probleme. Samo na taj način to se može zaokružiti. A kad se zaokruže, isključuju se. Kada neka polazna točka zaokruži krug i kao početak dotakne kraj, vrijeme je za nultu točku. Tada se od ljudske podsvijesti isključuje neka pozornost odnosno. napetost.

Kad se napiješ vode samozaborava, napit ćeš se života. Tada žeđ nestaje, jer čovjek pronalazi pravi mir, dakle ne bavi se analizom svojih kompleksa. Čim čovjek počne analizirati vlastite komplekse, pada u unutrašnju analizu, što dovodi do pravog kompleksa i frustracija. Samozaborav isključuje unutarnju analizu.

Dakle, pametno je zaboraviti na sebe i ne analizirati prema unutra, nego gledati na život izvana. Promatrati život ispred sebe pažljivim očima. Kada se posvećuješ drugima, analiza prelazi od samoodnosa u odnos – od unutarnje analize prema vanjskoj. Ako ti je stalo samo do sebe, analiziraš se iznutra, ali ako ti je stalo do bilo koga ili bilo čega drugoga, analiziraš se izvana. I koliko god se analiziraš izvana ili koliko se za odnos zapravo trudiš, toliko ćeš mira i zadovoljstva primiti.