Nevidljiva nit

Ne ti, i ne vrijeme niste definirani, te stoga niste stvarni

NEVIDLJIVA NIT
NEVIDLJIVA NIT

Mir je odraz vremenske akcije, sve ostalo je prijevara i ona je u odnosu na tebe ista kao u odnosu na sučovjeka.

Čovjek je previše “pametan” u odnosu na vrijeme, ali trebao bi se truditi biti nitko da bi se vrijeme moglo informirati prema njemu.

Do sada je tekao reflektirajući svijet reflektirajućeg vremena u ograničenim oblicima, a dokad se to vrijeme ne raskriži u duhu, duši i tijelu, stvarno vrijeme u nama stoji kao nevidljiva nit bez informacije o košulji, koju bi trebala zašiti.

Tako nikakav oblik do sada nije pravi, nego samo projekcija. Prema identificiranom vremenu u duhu, duši, počet će vrijeme novih dimenzija. Kada nastupa nova dimenzija, nastupa stvarno vrijeme. Sve do tada, vrijeme može imati tisuće oblika, ali svi su samo virtualni.

Prva identifikacija vremena je nulta točka ukupne sadašnjosti, a tu je uvjetovao Isus, koji je u sebi otvorio polazište stvarnog vremena, da bi to moglo krenuti. Kamo, kako i putem koga će vrijeme zapravo teći i što će nevidljiva nit vremena isplesti, ovisi o svakom pojedincu. Svatko u sebi nosi tajne nevidljivog konca vremena.

Na svaki dlan je stavljena nevidljiva nit duha. Netko sa svojom niti plete virtualnu odjeću vlastitog sjaja, netko dopusti svoju golotinju i plete haljine Njemu koji je dopustio svoju golotinju i ušao u svijet nevidljivih niti sam sa svojim sramom. Međutim, nećeš Ga vidjeti sve dok uvjetna nit vremena ne bude konačno ispletena.

Kada vrijeme dobiva svoje lice, padnu svi oblici koji su ga deformirali. Na pojam vremena nije moguća više nijedna identifikacija – identifikacija je moguća samo na refleksije tog vremena. U odnosu na stvarno vrijeme možeš biti samo točan ili izgubljen.

Ne odijevaj se u raspoloženja pred ljudima, nego pokušaj ljudima u duhu uvjetovati dobro raspoloženje. Ozbiljna namjera uvijek nađe rješenje, jer je u njoj dosljednost, u dosljednosti točan podatak, a u podatku provedba.

Život će te gurati u sve veće nevolje, a ti budi dosljedan i život će ti automatski pomoći s točnim informacijama. Kako bi ti unutrašnja informacija dobro poslužila, moraš biti potpuno odan, ali odmah nakon što sa svojom subjektivnom informacijom ucjenjuješ unutrašnju, odgovor ne možeš dobiti. Kada se interno spaja s eksternim – jednom kad iz vidljivog zasjaji nevidljivo – povjeruješ. Ako si primaran, ne slijediš unutarnje informacije.

Od rođenja do smrti, ti si zarobljen u smrt, u tebi teče nevidljiva životna sila. Nevidljiva sila nije ograničena, ograničen je oblik projekcije. Tko te tretira kao vlastitog,  ograničava te u smrt, tko podvezuje svoj dlan, u njegovom dlanu nevidljiva ruka te budi u život. Čim čovjek sa svojim dodirne beskonačno, ubija – čim svoje pušta, oživljava.

Sva evolucija, cijeli svemir je program smrti, kamo sile Nevidljivog idu umrijeti, odani rijekama Nevidljivog povjeruju i tako i nesvjesno između sebe otvaraju novi program.

Svatko se voli vraćati na mjesto gdje mu netko uvjetuje istinite oči.

Sebičan svakog zaslijepi svojim očima – hrabar svakog stavlja pred vlastite oči. Sam stvaraš istinite oči ispred sebe ili svake oči varaš svojim očima. Budi mrtav i sve će živjeti pred tvojim očima, ne igraj život, jer će sve umirati pred tvojim očima.

U obranu svojih oblika, svojeg svijeta, braniš samo svoju smrt, ali kada bi odstupio za cvijet, rijeku, čovjeka od sebe,  iz Nevidljivog bi porodio cvijet, rijeku… Sve što pristaje na vlastitu golotinju ili smrt, iz Nevidljivog porodi novo i živo.

Obrane protiv vlastite golotinje čovjeka smanjuju i ograničavaju. Čovjek bi se trebao razgolititi, prepoznati svoju sebičnost, svoje slabosti… Sve dok se držiš svojih pravila, sve nevidljivo ulijevaš u svoj kalup i kradeš svemu, sve za svoj svijet, u ogledalu bez svjetla. Tako se Nevidljivo u tebi zauvijek gasi, jer nisi imao srca da tvoji dlanovi šiju svijet u kojem bi moglo živjeti sve.

Sve vidljivo te proganja, ali samo snaga Nevidljivog te može smiriti, ako joj možeš vjerovati. Jer njegova je moć neograničena.

Čovjek živi na granici života i smrti – između ograničenja i beskonačnosti. Čovjek brani svoju smrt kao život, ali ako bi vjerovao Nevidljivom, dopustio bi život. Ako imaš povjerenja u njega, Nevidljivo samo uređuje put. Odmah kada Ga dodirneš svojim rukama, ugasiš jedinu stvar koja nosi tajnu vječnog rasta.

Nevidljiva sila teče u tebi kao život, pojavnost u tebi samo je smrt koju se ne usuđuješ priznati. Biti gol znači biti leš, ali samo gol ćeš moći ući u Kraljevstvo nebesko.

Nitko tko neće prijeći kritičnu granicu, neće vidjeti Kraljevstvo nebesko. Kritična granica si ti sam, koji ograničavaš sve sa sobom i ostaješ slijep za sve što je ispred tebe, jer za tebe u tebi ostaje nevidljivo.

No imaš dlanove Nevidljivog i znaš tajne nevidljive niti.

„Zato onaj tko hoće spasiti svoj život, taj će ga izgubiti. No tko je svoj život zbog mene izgubio, taj će ga naći.”

Sve poznato je gasilo refleksiju nepoznatog i puštalo sjene stranih mjesta za sobom. Kad se nepoznato dotakne poznatog, val refleksijske reverzibilnosti na površini shvaćenog padne u val vlastite jednostranosti.

Isus je ostavio sve odnose i tako uvjetovao jednu i samo jednu istinitu – Sadašnjost samo:

U duhu – “Otac u meni, ja u Ocu.”
U duši
“Oče, u tvoje ruke predajem moju dušu.”
U tijelu
“Ovo je moje tijelo koje će se za vas predati.”

Ne postoji ništa samo po sebi, sve je u odnosima, ali sve je samo po sebi, ništa nije u odnosima. Netko voli stranca u sebi više od bližnjeg, a ti moli svaku večer da napustiš stranca u sebi i porodiš Ovdje i Sada, uvjetovano u duhu, duši i tijelu:

“Dlanom na čelu i u Ocu,

dlanom na srcu, s Isusom u duši,

dlanom s lijeve strane, u Duhu Svetom,

dlanom na desnoj strani da raskrižim bližnjeg.”