Vrijeme nakon vremena


U vrijeme prije vremena sve što je vrijedno postalo je brezvrjedno,
a manjem od svega otvorilo vrata u nebo.
U vrijeme prije vremena sve nevrjedno je postalo vrijedno kroz sve,
a većem od svega otvorilo samo vrata pakla.

Načelno ne postoje ni vrijeme ni prostor, već samo zrcalna površina
kroz koju se u prostor manifestiraju oblici vremena.
Vrijeme je ogledalo, a sve što sječe vertikalu vremena je vječno.
Svaki odsjaj je na vertikali zaustavljeno vrijeme, unikatna sadašnjost
kroz koju teče vrijeme većeg od njega, vrijeme odsjaja.

Ono malo, Najmanje
je već davno otvorilo svoje dlanove na križu bezvrjednog
i u duhu uvjetovalo u tebi onog malog, najmanjeg.
Po Njemu svaki čovjek duboko u sebi zna i osjeća
da je njegov život bezvrjedan, ali teško se sprijazniti s vlastitom bezvrjednošću.

Svačiji život kod sebe nema vrijednost,
dok na drugoj strani ima beskrajnu vrijednost.
Kod sebe si samo smrt – tko na nju pristaje, pristaje na najmanje u sebi
I raskida ono malo, što se obvezuje u velikom.

Sve što je povezano je odsjaj,
pa i ono na što se obvezuješ je odsjaj.
Obvezuješ se potpuno na svojoj strani i svojom stranom,
a svatko će biti odrješen samo na drugoj strani.

Sve što te obvezuje, ujedno te i odrješava.
Obvezuješ se u svojem tijelu i po njemu tvoja obvezana duša odrješava najmanjeg u tebi –
odrješuje duh.

»Dođite k meni svi umorni i obremenjeni, i ja ću vam dati odmora.
Uzmite na sebe moj jaram i učite od mene jer sam krotak i u srcu ponizan
i naći ćete odmor za svoju dušu;
jer moj je jaram ugodan i moje breme lagano.«

Isus k sebi zove sve što je obvezano, da bi se u Njemu odrješilo,
jer život koji si prisvajaš je tvoje jedino i beskrajno breme,
a kad ga daješ na volju, mjesto vječnoga života.

Zlatni ključ života nosiš u rukama,
a svaki je samo polovica ključa, koji sebi ne otvara ništa, a drugima sve.

Čovjek je zaustavljeno vrijeme Gospodina
po kojem mu je dana slobodna volja ishodišta vlastite mjere
ili pristanka na povratnu informaciju, na zaustavljeno vrijeme.
Sva ostala bića su u gibanju,
jedino centrirano biće je človek i zato izhodište povratne informacije
i ako pristaje na zaustavljeno stanje – na smrt,
ujedno je jedina točna mjera svega.

Biće, rođeno na sjecištu vanjske i unutarnje ravnoteže –
nakon tebe više nema ni drugih bića, ni drugog vremena.
Ishodište nove i kraj stare ravnoteže,
Zaustavljeno vrijeme – ako na njega pristaješ, ti si ključ života,
ako ključ vremena držiš u svojim rukama, ti si smrt svemu i sebi u svemu.

Ako bi jedni drugima ustupili mjesto vremena, imali bi jedni po drugima cjelinu,
ako pak branimo svoje vrijeme,
u njemu ponor vlastite cjeline u ogledalu bez dna.

Jedni drugima smo ona osmina izvana,
zrcalna površina po kojoj se možemo ponovno doživjeti i množiti do cjeline
ili pristajamo na to, da smo tek odsjaj vremena koje tek dolazi.

Ona osmina ( zrcalna ) izvana ili osmi dan tjedna,
kojeg netko živi sam sebi za svoju cjelinu osam osmina –
svaki takav čovjek muči druge u svijetu sedam osmina cijelog tjedna,
a svi koji uzimaju na sebe osminu koja nedostaje u sebi bez zrcala
ili dan tjedna koji nedostaje cjeline u sebi,
poklanjaju tjedan jedni drugima
i dok se zrcalna svijest osmog dana izvana gasi,
unutar njih se rađa osma sedmina istinske svijesti osmog dana na vjekove,
dok poput sanjara padaju u ponor sedmoosminskog tjedna na vjekove.

Ti si jedan i jedini, pa ipak u vrijeme prije vremena – u osmini nedefiniran.
Jednostavna osmina je tvoj slobodni izbor
kroz kojeg definiraš sve što jest
i sve što jest definira tebe u ono što jesi.
Ti si jedna i jedina osmina u centru ili u nultoj točki po Gospodinu prije nego je Gospodin,
koji se u njoj može zrcaliti do cjeline nejedinoga,
ali po Njemu jedan i jedini koji može prihvatiti nultu točku u osmini
i s nekime poroditi cjelinu jedinog.

Nakon vremena koje dolazi, nema više novog vremena, nakon ravnoteže nema više nove ravnoteže.

Onoga prije nego što jest više neće biti,
zato više neće biti ničeg izvana, jer bilo je prije nego je bilo,
da bi porodilo ono iznutra.
Niti će biti ičega iznutra,
što nije bilo u tebi porođeno prije nego je bilo.