Smrt je jedina logika ovoga svijeta

SMRT-JE-JEDINA -LOGIKA-OVOGA-SVIJETA
SMRT JE JEDINA LOGIKA OVOGA SVIJETA

Sve što branimo kao neki svoj identitet, automatski je u suprotnosti s logikom duhovnog.

Isto tako sva  je logika duhovnog u potpunoj suprotnosti s logikom ovoga svijeta. Logika ovoga svijeta je smrt i nema smisla razmišljati kako bi moglo biti drugačije.

Kroz cijelu svoju povijest čovjek nije shvatio samo jednu logiku – logiku pod nazivom smrt. Zar se nismo rodili u prolaznost, što je u biti isto kao da smo se rodili u smrt? Zar ne putujemo sve od rođenja prema svojoj smrti? Smrt je jedina logika ovoga svijeta i druge logike nema.

Svaki vladar koji je vjerovao samo sebi vladaru, prevario se samo u jednoj logici, da ga na kraju, kao i sve nas, čeka smrt.

Čovjek može biti kralj, car, papa – može biti predsjednik najmoćnije države svijeta – može biti običan čovjek ili olimpijski prvak. Ne postoji ništa što bi nas spasilo od smrti. Mudar i razuman čovjek neće se vezati ni na kakav ovostrani status. Bez obzira kako se osobno identificirali, to je samo podsvjesni pokušaj bijega od nulte točke – od smrti.

Svatko tko veže svoj identitet na što god to bilo, osuđen je na nevidljiv i izgubljen za život. Zato čovjeku jedinu pravu opasnost predstavlja svaka osobna prednost za koju se u životu bori ili ju ima. Svaki nedostatak, kao primjerice invalidnost, siromaštvo i sl., koliko god okrutno zvučalo, za čovjeka je čista Božja milost.

Razumijevanje zakonitosti nam daje snagu da se možemo »otresti« svih nemilih situacija. Drugačije rečeno – kad to shvatimo i prihvatimo kao jedno i jedino, postat ćemo jači od bilo kojeg podatka pa čak i uvjerenja, da to što pred sobom vidimo stvarno postoji.

Da, postanemo jači od onoga što nas određuje, a time i neovisni i snažniji od svih vanjskih podataka ili ovoga svijeta. Kad to postignemo, nećemo više imati slugu niti ćemo biti nečije sluge. (Ja sam ovaj svijet pobijedio.)

Tada nas može odabrati samo onaj koji nas želi i koji nas je vrijedan. Tko nas nije vrijedan, jednostavno će otići od nas. Otići će kao što slobodna ptica odleti kamo želi.

Jednom kad čovjeku ništa ovostrano više nije važno, oslobađa se i postaje istinski slobodan.

Snaga duha ili fluida je u tom vrijemenu neizmjerna.

U tom vrijemenu se već istinski možemo osloniti na fluid. Snaga duha je već prevladala nad ovostranim. Iako to više nije jasno vidljivo, već se mijenja pravilo osnove, a time i naše povjerenje.

Čovjek je točka koja ili čini ili ne čini dijalog. Može ga činiti s ovim ili s onim svijetom.

Čovjek je taj koji daje kontakt nadi. Živi duh stvarnosti ili Sveti duh automatski i podsvjesno prati one koji to mogu. U suprotnom ih može pratiti samo duh smrti.

Cijelo Stvorenje je jedna točka, a čovjek je druga točka ili skup cijeloga Stvorenja (slika Božja) koji po vlastitoj volji može činiti dijalog s jednim ili drugim pravilom.

Jako je dobro što daje kontakt nadi – da vjeruje u tajne »onostranog svijeta« – tajne bezgraničnog i vječnog – u sve ono ono što ovaj svijet nema.

Zato postoji samo jedna točka. Ta točka je sam čovjek. Za čovjeka je sudbonosna jedino njegova vlastita odluka.