VRIJEME REAKCIJE – tajna igra nagona

VRIJEME-REAKCIJE-tajna-igra-nagona
VRIJEME REAKCIJE

I reče đavao Isusu:Tebi ću dati svu ovu vlast i slavu njihovu jer meni je dana i komu hoću, dajem je. Ako se dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje.

Vrijeme reakcije je najbrže vrijeme, to je vrijeme skučeno u obliku koji postoji prije samoga sebe. To je vrijeme maske u skrivenoj, ali više od svih neumoljivijoj igri – igri preživljavanja.

Čovjek je vrijeme one reakcije koja još nije nastupila i čovjek koji postoji prije samoga sebe ju samo nastavlja.

To je vrijeme premalenoga u prevelikome – prevelikoga u premalenome.

Nijedna stvar ne teče sinkronizirano, sve teče po vremenu reakcije. Čovjek može iskoristiti spretnost vremena reakcije posvuda i u svemu, ali nikada nije sinkron. U spretnosti uvijek preduhitruje, u nespretnosti zaostaje. Nijedno osobno pravilo nije u sinkroniji sa stvarnošću i zato čim se s nekim osobno zapleteš, već otkucava sat reakcije.

Čovjek je već sam po sebi reakcija, zato na nju nema nikakav utjecaj. Može špekulirati samo s vremenom reakcije koje je dobio na kredit zato, da bi mogao poroditi vrijeme ili puls života po kojem teku sve reakcije.

Skračeno reakcijsko vrijeme koje ne omugučuje reakcije, uzrokuje eksploziju. Potresi, orkani, epidemije, eksplozije u svemiru, sve svađe, neprijateljstva, ratovi pa i oplodnja – orgazam, posljedica su vremena skučenog u premali svijet – prevelikog u premalen.

Čovjek je jedino biće koje može živjeti izvan okvira vremena reakcije ili izvan osobnoga pravila i iz pravila osnove poništiti vrijeme reakcije. Da bi to postigao, mora pobijediti iskušenje onog najmanjeg u sebi.

Najmanje u čovjeku je nagon koji koristi sve što je na višem nivou. Nagon ne može funkcionirati, ako ne koristi funkcije viših nivoa. Nagon djeluje reaktivno – sve što ima neku funkciju je na višem nivou. Npr. želudac je na višem nivou nego nagon. Zato je želucu muka ako kupuješ, kuhaš i jedeš nagonski. Razum je na još višem nivou, zato je razumu muka ako njime vlada nagon… a što misliš kako se osjeća Čovjek u tebi, ako održavaš par onom nagonskom?

U čovjeku postoji hijerarhija, a nagon je na dnu hijerarhijske ljestvice. Sve dok mu se prepuštaš i dopuštaš da ono nagonsko dobije svoj par, samo on je tvoj vladar i upravlja tobom onom snagom koju si mu prepustio.

Vrijeme reakcije je vrijeme nagona – čas prevlasti najmanjeg nad većim, najslabijega nad snažnijim, koji koristi prevaru najvećeg, najjačeg da bi te iskušao.

Zato nemoj ništa raditi nagonski, bit ćeš nesnošljivo umoran jer nagon krade tamo gdje se čovjek ne nada, a kad postane svjestan, već je opljačkano njegovo srce, duša, razum. Opljačkano je sve čovječje u njemu. Poput Gospodina i nagon može postojati prije samoga sebe i ako ga nisi ukrotio, ulovit će te u svoj krug – krug bez odnosa.

Spoznat ćeš da sve može biti u vezi sa svime. Jedino čovjek ne dopušta odnos tamo gdje se uzdiže nad bilo što. Ako želiš biti blizu Gospodinu, poklanjaj srce, razum ili sve što imaš u odnos i otvorit ćeš svijet srca, razuma – otvorit ćeš obzore života u kojima će biti prisutan Gospodin.

Srce i razum su Gospodinovi anđeli, zato im dopusti da postanu dirigenti tvojega života jer ako daješ par onom nagonskom, time samo blokiraš Gospodina ili mjesto stvarne sadašnjosti u sebi.

Svijet nagona je svijet mrtvih stvari koji uzima za sebe sve do zadnjega, sve dok ne uzme čovjeka i ostaneš sam  bez odnosa, s besmislenim funkcijama. To je đavao koji te vara kroz igru preživljavanja, a uzima ti sve što možeš imati – sve što si imao – Čovjeka.

U vrijeme zatvorene igre na otvorenom polju nepoznanice, jednako je lako biti svetac među svecima  kao i svodnik među svodnicima. Ali kad stvarnost prelomi vrijeme reakcije predodžbenog svijeta čovjeka na dvoje, svatko će biti stavljen pred stvarnost vlastite razlike. Vrijeme reakcije razlikuje dan i noć, a stvarnost razlikuje svodnika i sveca i tako nekome oduzima noć, a nekome dan.

Sve dok kontroliraš svoju drskost, imaš i prednost, a kad te zbog reakcije vlastita drskost preduhitri, moraš sam za to platiti.

Svi koji još računaju na vrijeme reakcije bit će preduhitreni jer početak reakcije u sadašnjosti odmiče pred svakom odredbom i matira one umješne iz njihove vlastite osnove. Nikakvo umijeće iz vremena reakcije više ti ne može pomoći, svako vrijeme reakcije sada te može prevariti.

Napusti skrivenu igru, zakopaj vrijeme reakcije kojim nadigravaš sve oko sebe. Otvori srce i ustupi mjesto svemu pred sobom, da se u tebi namjesti vrijeme unutar vremena – osnovno vrijeme Gospodina koji još spava i u tom se vremenu budi u cjelokupnu sadašnjost.

Sve dok je prisutan čovjekov identitet, prisutan je i njegov nagon. Kad dopustiš da te odnos iscrta, iscrtava se kao iz magle prisutnost Čovjeka. Kad izađeš iz nagonskog čovjeka, iz tebe izađe stvaran ti – ti po bilo kome drugom, samo po sebi ne i drugi po svima, samo po sebi ne.

Svaka oživljena funkcija je temelj duha, a svaka fikcija povod za nagon. Dovrši svaki temelj da osnova ne ostane u fikciji i može funkcionirati. Ako čovjek istinski ne uđe u odnos, nema temelja za djela, a bez temelja sve ostaje samo fikcija bez ikakve funkcije.

Sve što postoji treba temelj, osnovu ili funkciju. Zato dovrši sve što radiš – dovrši misao, dovrši djela i djelovat će iz temelja. Svaka fikcija je poput stola bez temelja na kojeg ne možeš ništa postaviti. Život se ulije samo kad temelj služi funkciji jer samo tako funkcija može biti temelj niti života.

Čovjek mora sa svime izjednačiti funkcije čovjeka i ne zavarati fikcijama život u sebi. Funkciju čovjeka je dobio na kredit, zato će njegov temelj morati na kraju odvagati svu prisutnost.

Samo budala računa na tuđi temelj, a u vertikali prelazi temelj na pojedinca. Ne oslanjaj se na druge, svatko je samome sebi samo smrt. Podmiri u sebi i ni pred kime se ne deklariraj kao život. Samo ti možeš podmiriti čovjeka – samo ti sam možeš i moraš prihvatiti vlastitu smrt. Dolazi vrijeme živih mrtvaca, vrijeme nepodmirenog kredita u čovjeka.

Funkcioniranje ima svoj smisao, no izdvojiš li smisao ili namjeru, funkcioniranje vodi smisao i počinje obratan postupak ili prazno artikuliranje.

Sve ću ti dati padneš li ničice preda mnom, sva kraljevstva bit će tvoja ako mi se pokoriš.

Desni svijet – unutarnji ili »ono strani«  je svijet rođenog Čovjeka. Lijevi svijet – vanjski ili ovo strani svijet je svet potvrđenog nagona.

Ako se nalaziš u desnom svijetu, nema više nagona i ničega što bi te progonilo, no ako si odabrao svoj svijet na lijevoj strani, postaješ budala koja besmisleno pokreće svoje tijelo.

Nagonom čuvaš životinju u sebi, ali upropaštavaš Čovjeka.

 Ljudi su iznad svega, ali može ih prevariti ono najmanje.

 Jer čovjek nije svjestan da može izgubiti Čovjeka.