Skriveno breme

Normalnost nije u prihvaćanju mudrosti već u sposobnosti prihvaćanja ludosti

SKRIVENO-BREME
SKRIVENO BREME

»Dođite k meni svi umorni i opterećeni, ja ću vas odmoriti. Preuzmite na sebe moj jaram jer sam krotak i ponizan i naći ćete odmor za svoje duše; jer moj jaram je ugodan a moje breme lako.«

Sve što je opterećeno samim sobom tone u vremenu, sve što odbacuje breme vlastitih nastojanja uravnotežit će se u prostoru.

Vrijeme nije hrpa zemlje pred tobom da bi ga mogao mjeriti, vrijeme teče kroz čovjeka. Ti si odmjeren – ti si preskočeno vrijeme u kojem sanjaš svoje svjetove, a odmjeravaš samo vlastito breme. Tvoji snovi vode potrage, tvoja potvrđivanja su breme na putu do traženog.

Vrijeme u osnovi stoji. Tijek vremena stvaraju podjele, a sve podjele su samo prividne – odsjev ili jednostranost. Vrijeme je lijeva bez desne i desna bez lijeve – vrijeme je asimetrija. Vrijeme je jednostranost bez druge strane. Dvostranost je samo zrcalna i ne zna se što je izvor, a što odsjev. Ako potpuno miruješ kod sebe uvjetuješ točnost povratne informacije i kad je potvrđena i s druge (tvoje) strane, postaje ishodište istinitog.

Svaki čovjek živi u svojem svijetu, čak i kada živimo jedni s drugima. Da bismo mogli ući u drugi svijet, moramo se odreći vlastitog. Postoji bezbroj svjetova snova, a sada se rađa jedan jedini svijet – svijet istinitog. Onaj tko ne ulazi u drugi svijet, nestaje u vlastitom, a tko cijeli uđe u drugi svijet, bit će spašen od vlastitog.

Svijet snova je bez usporedbe jer stvarni svijet još nije nastupio. Tko ne dopušta usporedbe, ne može odstupiti od vlastitog sna. Zbog vlastitog sna ljudi se u ovom snu ponašaju uzvišeno. Blago prezrenima jer nisu na kušnji vlastitog sna.

Isus je napustio svijet želja i okrenuo tijek vremena. Sada svatko sa svojim željama ide protiv vjetra vremena i u svim svojim nastojanjima odmjerava samo sebe. Vrijeme je jednostrano i nema druge strane.

Vrijeme vlastitih nastojanja utire svoj put i za brojna djela će te prestići. Vrijeme sve više žuri i prestiže čovjeka pa ipak prestiže samo tvoje breme – tvoju prolaznost.

Na ovom svijetu svi smo mi slijepci u tami, zaslijepljeni od vlastitog bremena. Samosvjesni zure u ogledalo vječnosti i u njemu se potvrđuju, odani zure u ogledalo prolaznosti i suočavaju se s vlastitom nemoći.

Svi odnosi, a i ti sam si samo posrednik stvarnoga u tami. Netko tamu drugog iskoristiti za dan vlastitog u zrcalu i hoda dolaznim putem, a netko će tamu prihvatiti i krenuti odlaznim putem. Kad se zrcalo ugasi, ugase se i zrcalni odnosi, a osvijetle se oni stvarni.  Svi ćemo umrijeti, u nekom umre ono Božje, a u nekome ono prolazno. Netko ugasi pravilo Gospodina i ostvari vlastito, a nekome se ugasi vlastito, a ostvari Božje.

Priroda je dovela jednostrano vrijeme do čovjeka. Vrijeme nosi otisak cijelog čovjeka. Ako čovjek brani otisak čovjeka, gubi vrijeme čovjeka. Gospodin je pravilo vremena i svi koji se drže otiska, gube u vremenskom zapisu čovjeka u Gospodinu, samo oni koji odbace vlastito vrijeme, bit će iscrtani u Gospodinu.

Vrijeme opterećuje čovjeka sve dok teče kroz njega, a kad čovjek odbaci sve breme vlastitog, sam postane vrijeme. Čovjek, u ime onoga što može pustiti, postaje vrijeme i dvoje koje će jedno drugome biti vrijeme, otvorit će novi prostor.

Tijelo si koje u mladosti pupa, a u starosti sivi. Sve što ti pripada, pa i razum i srce, tvoje su breme. Samo su Smrt i Život bez bremena, a sve između tvoj je put traženja i tvoje breme na putu do tišine.

Sve što miruje i ustrajno šuti negdje na putu do stvarne tišine, ostaje u monologu sa samim sobom. Zvijezde su mirno i šutke zastale negdje usput, pa je i čovjek, miran i tih u odabranoj poziciji, poput zvijezde što bilo kada može gasnuti, s druge pak strane poput tempirane bombe sakrivene usput u vlastiti monolog.

Zvijezde ne znaju za svoju šutnju, samo čovjek zna da mora sve do kraja puta gdje tišina u njemu može progovoriti.

Isus je mirovanje i šutnja s tobom, a sve dok se i ti ne zaustaviš i zašutiš, Isus je u tebi u samici.

Smrt je skromna i život je skroman, a prepun bogatstva u skromnom čovjeku.