Stranac u meni

Dokle god si nešto prisvajaš, hvataš ravnotežu izvana i proganja te vlastiti nemir

STRANAC-U-MENI
STRANAC U MENI

Umoran sam, stranac sam u sebi prekrižen prvi put u tijelu.

Umoran sam, na tuđem mjestu, prekrižen drugi put u duši svojoj.

Umoran sam, prekrižen treči put u duhu savjesti svoje – stranac voljom svojom koja mi govori da sam na mjestu svome.

Sve je u meni umorno – u križanju lijeve i desne te desne i lijeve, u križanju »svojega« mjesta, sve dok ne skupim snage i hrabrosti reći volji svojoj:

»Stranac si, idi od mene!«, kako bi mogao spoznati da to mjesto nije moje, da živim na tuđem mjestu i moja duša je bez doma, sve dok sanjam stranca sebi.

Ovo je svijet jednostranog – svijet neprekidnog hvatanja ravnoteže jer ništa nije na svojem mjestu i sve se lovi u odsjajima. Čovjek može na temelju površine odsjaja živjeti sebe kroz druge ili druge kroz sebe. Tko živi sebe kroz druge, krči vrijeme i prostor u odsjaj odsjaja vlastitog oblika. A onaj tko živi druge kroz sebe, otvara vrijeme i prostor realnog zbivanja.

Vrijeme i prostor su jedno. Vrijeme je Gospodin, a jedni drugima smo samo mjesto manifestacije vremena u prostoru. Na ovom svijetu nismo zato da bismo sudili, već da darujemo svoje mjesto jedni drugima. Ta nitko nikoga nije i ne može suditi, Čovjeka može suditi samo mjesto koje nije spreman napustiti. Isusa su stavili na križ a Život ga je razkrižio, jer je svoje mjesto napustio .

Ako bi mjesto sadašnjosti stvarno bilo tvoje, nitko ti ga ne bi mogao oduzeti. Mjesto koje ti je dano, nije tvoje i ako ga se držiš po nekome, toliko ti ga taj netko drugi  može smanjiti ili čak preuzeti. To što živiš su tvoji snovi koje sanjaš po nekome i prolaze s tobom. Ako bi napustio svoje snove i živio za bilo što ili bilo koga, otvorio bi tome mjesto u sebi. Ako bi napustio baš sve, čak i svoju prisutnost, otvorio bi mjesto svemu i postao sama sadašnjost.

Mjesto sadašnjosti nije ni tvoje ni moje – nitko nije na svojem mjestu, svi smo na tuđim. Mjesto sadašnjosti je najbolje sakriveno od svega, sakriveno je u ničijem, a opet jedno u drugom, jedino stvarno svačije mjesto. Mjesto sadašnjosti je Gospodinova tajna koja zaživi onoga trenutka kad napustiš svoje mjesto i pokloniš ga drugome.

»Božje kraljevstvo je u vama«, »zato idi odavde«, govori Gospodin. Idi od ovoga svijeta koji živi svoju desnicu u ime nepoznatog na ramenima odanog i oskvrnjuje Gospodina, najodanijeg od svih. Ne živi poznato u nepoznatom, ostavi ovaj svijet i idi, idi i traži po duši svojoj i naći ćeš dom svojeg nastanka u dlanovima Gospodina. Samo tamo ćeš se odmoriti do dna.

Dokle god si nešto prisvajaš, hvataš ravnotežu izvana i proganja te vlastiti nemir. Ne uznemirava te nemiran svijet, već nemir stranca u tebi. Zbog svojeg nemira ideš putovima jednostranog, a da imaš svoj mir ne bi išao nikuda. Isus je rekao:

“Tko želi vršiti Očevu volju neka se sebe odrekne uzme na sebe svoj križ i ide za mnom.”