Sudbonosno

Čovjek može svladati samo svoje snove, stvarni svijet nikada

SUDBINSKI
SUDBONOSNO

Suvremeni čovjek ne poštuje više nikoga i ništa. Zato se više ne pušta voditi ni Bogu, ni čovjeku. Tako se čovjek kao duša ili pojedinac u potpunosti izgubio. Postao je dio bezdušne mase, podobno jato preplašenih ptica koje lete tamo gdje ih nanese trenutni tijek zakonitosti. Kada čovjek izgubi vjeru i povjerenje, traži samo običnu sigurnost u mnoštvu: “Jer svi tako rade, pa ću i ja.”

U tom trenutku ljudi se poistovjećuju sa sebi istima. Oblikuju se bijela i crna jata koja ne znaju ni kuda ni  gdje, a i nemaju ni kuda ni gdje. Budući da jata lete nagonski i ništa više s razlogom, tu je kraju učenju. Odnosi su postali beskonačni, uspoređivanja više nema, čovjek je čovjek jednak samo još na zajedničkom putu.

Za čovjeka su sudbonosne stvari kojih nije svjestan. O vječnosti odlučuju nagonske reakcije koje ga nesvjesno prestižu. Sudbinske su zato jer ga prestižu za vječno.

Ljudi živje u uvjerenju da ovladavaju sebe svijet oko sebe. Pa ga nikada nisu, i nikada ga neće. Ljudska vrsta je ovladavala samo svojim snovima, a cijelo vrijeme se uvjeravala da je svijet njezinih predstava činjenični. Zato je greška velika.