Među plićacima i dubinama

Jedan drugom smo dubina, a sami sebi samo plićak

MEDU-PLICACIMA-I-DUBINAMA
MEĐU PLIĆACIMA I DUBINAMA

Između nagona i razuma teče tvoj svijet, na granici plićaka i dubina si rođen, na granici svijesti koja te vodi savjesnom rukom, samo ako si spreman slijediti. I ako joj slijediš postaje tvoja savjest i tvoja volja jaka u srcu, zaborava na sebe. I onda stupiš i napraviš i ništa te ne može zaustaviti. Jer zaustavio si vrijeme, kada si stupio u novi svijet – svijet Nevidljivog, koji prema tebi postane vidljiv.

Dok si dijete, igraj se u plićacima djetinjstva, da kroz plićake nagona u tebi sazriju slova razuma, a kada sazriju, ostavi plićake da se ne porežeš na liticama vlastitog nagona. Kada čovjek odraste mora prijeći u primjerene dubine i kada dođe vrijeme za vječno otplivati u beskrajne dubine. Jer beskonačno se može na obali plićaka izazivati dubine, a beskonačno smiono prije dubinama života.

Jedan drugom smo dubina, samome sebi samo plićak. Sa svakim istinskim  odnosom ostavljamo plićake i ulazimo u svijet dubina, sa svakom samovoljom ostavljamo dubine vječnog za cijenu vlastitih plićaka.

Svijet plićaka nestaje, svijet vidljivoga se gubi u noći, jer u plićaku nestaju svi mogući kontakti, ostaju samo prazne reakcije, koje funkcioniraju bez svake orijentacije u čovjeku, koji je potrošio dušu i duh na obalama vlastitoga.

Živo sam prisutan u živom odnosu, tvoj odnos me oživljava i samo kroz milost tvoje savjesti postajem iz nevidljivog vidljiv očima, koje su mi omogućile procvjetati na polju svojega odnosa.

Nitko ne može živjeti umjesto tebe. Svako biće samo čuva svoj život. Nema gorčine na ovom svijetu, jedino povjerenje u Nevidljivo, te spavanje na obalama „sigurnosti“ vidljivoga.

Sve Stvorenje je odraz Nevidljivog, uhvaćeno u pozitiv vidljivoga bez pokrića. Čovjek može uzeti negativ svega Stvorenja ne sebe. Čovjek je negativ pozitiva svega prema Čovjeku, koji je u potpunosti pokrio svoj pozitiv i napravio temelj i oblik negativa, duha i duše. Međutim, može zaživjeti samo u negativu drugoga i cijeli svijet nevidljivoga u Njemu prema tebi, ako bi uzeo negativ na sebe.

Zaustavio sam vrijeme, međutim nisam zaustavio čovjeka u njemu. Ja sam polje zaustavljenog vremena, a bez rasta, dok čovjek ne zaustavi čovjeka, da bi moglo steći vrijeme vječnog proljeća.

Tko god zaustavi vrijeme, nitko Ga nikada više ne izbriše. Dok gledaš u tuđa lica, tražiš samo vlastito pokriće. Stoga ne vidiš ništa, samo padaš s vlastitim djelovanjima pod autoritete tuđih lica.Gledaj sa svom svojom voljom iz svojega lica i svojih očiju i izoštrit ćeš svoj pogled. Samo s vlastitim licem možeš zaustaviti vrijeme. Iz tuđih lica aktiviraš samo vrijeme autoriteta nad sobom. Tako tečeš kao vrijeme nad Njim, koji Je sve svoje povjerio na tvoje lice. A nad Njim, koji izoštrio svoj pogled, nitko nema autoritet, jer nitko se ne može cjenkati sa zaustavljenim vremenom.

O pokriću odlučuje unutarnja snaga ili volja. Razum pomaže, iako moć odlučuje ​​i pretače iz pozitiva u negativ. Volja je osnovna moć pokrića negativa.

Tajna volje je u sagledavanju sebe kroz sve situacije. U tvojem licu je beskonačna volja, jer je u njemu beskonačnost Nevidljivog. U tuđem licu padaš pod pravila hijerarhije koja te ograničava s vidljivim. Samo sam sa sobom si u suočenju sa svojim djelovanjem. Tko ne može sam sa sobom, pada pod autoritet svakoga i sa svakim djelovanjem postaje stranac. Sve što izoštri istinito i pošteno iz svojega lica, bit će novo i u novom će te pozdraviti i zaplesati u tebi.

Život je za sada još stihija koja se traži. Sustav je odražen, zato u vidljivom umireš, a svijet istinitog koji se porađa, skriven je u Nevidljivom i porađaš ga ti sam.

Protok vremena u duhu i u duši je zaustavljen. U hijerarhiji podređenoga nadređenom teče samo još tijelo, koje je kao posljednje ostalo u plićacima proizvoljnog  nagona.

Tvoje tijelo, Tvoja volja, jer život je bez sustava, ako nema tebe.

Nitko ni s kim, samo ti sam sa sobom postavljaš sustav trajanja, kada se kroz svoje djelovanje suočavaš sa samim sobom i daješ vječno tijelo neviđenim dubinama beskonačnog.

Ili u tuđem licu gledaš u vječne plićake vlastite smrti.