Biće pokretnog pogleda

Imaj povjerenja u život, a ne u sebe, jer si slijepac

BICE-POKRETNOG-POGLEDA
BIĆE POKRETNOG POGLEDA

Neživa priroda je uhvaćena u oku tuđeg pogleda, jer sama nema nikakvog pogleda. Biljni svijet živi odazive tuđih pogleda, životinje imaju svoj pogled, međutim one su uhvaćene u koncentričnosti ili nepokretnosti vlastitog pogleda. Čovjek je jedino biće koje je okrunjeno danošću pokretnoga ili izocentričnog pogleda.

Čovjek ima otvorena dva pogleda: pogled prema van, s kojim uvjetuje stvarnost i pogled prema unutra, s kojim s vlastitom stvarnošću špekulira s drugim ljudskim bićima.

Čovjek koji gleda prema van, može – bez obzira na svoje karakteristike – uvjetovati mjesto svim stvorenjima. Jer svaki pogled prema van poklanja oči onom kojem se posveti. Čovjeku nije dat samo pogled na van, već i pogled u oči drugog čovjeka – u njegov unutarnji svijet, da bi nekoć mogao gledati očima druge strane.

S obrnutim pogledom ili pogledom na unutra, međutim, čovjek smanjuje stvarnost u točku vlastitog centra. Kada se to dogodi, čovjek samom sebi ukida pogled čovjeka ili moć stvarnog pogleda i tako njegove oči postanu oči antičovjeka – oči tame svega stvorenog. Antičovjekove oči su oči zla, iako u konačnom smislu nemaju moć nad nikim i ničim, osim nad vlastitim zlom.

Čovjek bi trebao sazrijevati uglavnom u povjerenju u stvarnost i ne loviti pod svaku cijenu svoju vlastitu istinitost. Imaj povjerenje u život i ne u sebe, jer slijepac si. Što više vjeruješ u svoje ogledalo, u većoj si tami.

Ne boj se slijediti oči Čovjeka, koje su ti dane, jer je s njima pogoduješ pogled čitavom Stvorenju. Jer tvoj pogled odlučuju o svemu i odredit će svakog, kada nastupi stvarnost obrnutog pogleda.

“Ovo je moje tijelo koje se za vas daje”, za oči Čovjeka – oči stvarnog pogleda iz druge strane.