Vjerovanje i planiranje

Čovjek je istinski zadovoljan tek kad učini nešto za sučovjeka

VJEROVANJE-I-PLANIRANJE
VJEROVANJE I PLANIRANJE

Čovjek mora vjerovati da u sebi nosi Duh. Samo iz Duha može ispravno vidjeti. Ako u nj vjeruje, sve što čovjek učini je ispravno. Vrijedne su te samo one mudrosti koji ti pomažu više vjerovati, a sve ostalo je jednako nuli. Ne možeš vjerovati u više stvari odjednom. Tako ti ni običan kruh neće biti dovoljan i uvijek će te nešto mučiti.

Vjerovanje je neizmjerna prednost jer je s tobom uvijek nešto što ti daje nadu. Ako vjeruje – predano poput snježne pahuljice – čovjek najmanje riskira. Snježna pahulja uvijek padne na polje. Ako vjeruješ u različite stvari stalno ostaješ u zraku – poput pahulje snijega koju vjetar nosi amo-tamo. Ako čvrsto vjeruješ u pravilnost i automatizam života ono što osjećaš je slično Božiću – osjećaj rođenja koje se stalno ponavlja.

Pred Bogom se ne moramo bojati za svoj novac ili život jer nam uvijek daje ono što trebamo. Stavimo zato svaki svoju brigu u Gospodovo naručje. Isus je rekao: ”Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac…”

Svaki čovjek ima u sebi Isusa. Ali malo je onih koji mu dopuštaju da djeluje. Iako nije potrebno učiniti praktički ništa. Da bi te obradovao on treba samo tvoju dobru volju. On može sve.

Ono što je iza čovjeka nalazi se u pat poziciji i time čovjek ne vlada. Vlada onime što je ispred njega. Samovoljan čovjek vlada nad svime samo ne nad sobom. Sobom vlada samo odan čovjek.

Ono o čemu brineš nalazi se u pozadini i ne možeš vidjeti u ogledalu. Vidiš ono čemu dopustiš da stane pred tebe i tako shvatiš da nosi samo tvoje lice – da si stalno suočen samo sa sobom.

Čovjek mjeri svoje trenutke svojom mjerom. Za ljude bez vjere i nade svi su trenuci loši, čak i kad objektivno nisu. Isusov najlošiji trenutak – na križu – pretvorio se zahvaljujući njegovoj beskonačnoj vjeri i odanosti u njegov najljepši trenutak.

Ako se možeš oprostiti od svojeg bližnjeg, možeš se oprostiti i od sebe. Trenuci su relativni. Sve dok se ne predaš tobom će vladati strah i briga. Do tada ćeš sreću kupovati po vlastitoj procjeni, a to ti može donijeti samo nesreću.

Svaki novi plan kojeg imaš za sebe nova je točka tvojeg zapleta. Ako ne planiraš vodi te slučajnost ili Bog. Vjeruj mu. Gospodin daje ono što duša treba. Ne miješaj se u tuđe planove. Kad planiramo za svoju djecu ona postanu predmet zapleta i zato su neurotična. Kod mnogih zapleta sudbina se pobrine za rješenje – ponekad i nečijom smrću.

Vlastitim planiranjem počinje nered. Zato čovjek ne smije nikada i ništa planirati na svoju ruku – na čovječji način. Ako je osnova dobra, onda je splet tonova koji iz nje proizlaze u potpunom suzvučju i harmoniji. Ako samovoljno zamijenimo samo jedan ton srušit ćemo cijelu zgradu.

Čovjek mora biti poput prazne šahovnice spremne za igru. Što, kako i za koga će igrati odlučuje život.

Ako si onaj kojeg nema, već sama tvoja misao pomaže sučovjeku. Ako postojiš, onda i ulaziš u odnose – u većim ili manjim zapletima – praktički ne možeš pomoći nikome, usprkos dobrim namjerama. Treba biti odan u svakom trenutku – prepušten Božjoj volji. Sve se događa u svoje vrijeme.

Rješenje čovjekovih problema bilo bi krajnej jednostavno, kad bi čovjek dopuštao da se ljeti dogodi ljetni dan i ujesen jesenski dan. Duh ili Gospodin grije one koji ne žele ubaciti svoj dan u onoga koji im je poklonjen. Čovjek se stalno bori protiv onoga što je ovdje i sada.  Život mu odgovara: „Ja s tobom mogu biti samo ovdje i sada.“ „Ne mogu biti s tobom u tvojem htijenju – u njemu nema niti moje sjene.”

Čovjek koji ne dopušta dan, ne dopušta ni sučovjeka. Jedni druge mučimo svojim „dobrim” namjerama.

Zdrava pamet nam sama nudi rješenje, ali pokušavamo biti pametniji od nje. Ljudi su se uvijek pitali što će biti sutra i predstavljali vječnost u budućnosti. Ali te vječnosti nema – postoji samo vječni „ovdje i sada“ i u njemu sloboda za svakoga koji mu vjeruje. Tako živi dijete.

U tome „sada“ oslobođen si svih okova i postaješ svjestan vječnosti. Ako dopuštaš taj  „sada“ pred sobom kao jedan i jedini govori ti Duh. Problemi nastaju kad bilo što planiraš unaprijed jer na taj način guraš Boga pod površinu mlake svojih utvara.

Najveći poklon koji si možeš dati jest živjeti bez vlastitog planiranja.

Dan danas svi žive za sutra i nemaju niti atoma snage za „sada“ – za današnji dan.

Ništa ne razmišljaj in ne kalkuliraj! Budi samo „ovdje i sada“ pred onim što moraš učiniti. Prazno mlatarenje vremenom kojeg uopće nema samo troši tvoju energiju.

Utihni i dopusti unutarnji glas, Gospodin ti kroz njega govori. Treba se spustiti u „sada“, kao da legneš u sebe. Postoji samo on, ništa drugo.

Zbog nemogućnost bivanja s nekim „ovdje i sada“ kod ljudi nastaju problematične situaciji koje se manifestiraju na nebrojeno načina – pretjeranom ljubaznošću,  kultiviranošću…  U ritualima poput pijenja kave, čaja, u uniformiranosti itd. Društva se raspadaju jer ih čine tek izmišljeni oblici i ništa iz konkretne sadašnjosti. A političari ionako nikada nisu ovdje i sada.

Misli koje čitaš nisu napisane zato da bi mogao detaljno razumjeti tehničku stranu života, već zato da ti pomognu shvatiti kako bez rizika možeš vjerovati životu, odvajati se od sebe i prepustiti mu se.

Čovjek vidi autoritet u onome, čemu se je spreman podrediti. Neka te vodi „Sada“ ili Bog.