Čovjekov fluid – odsjaj istinitosti

Svjesnost je tvoj prvi odnos koji si dobio od života. Poštuj ga i ne pokušavaj biti sam ishodište pravila života.

COVJEKOV-FLUID-ODSJAJ-ISTINITOSTI
ČOVJEKOV FLUID – ODSJAJ ISTINITOSTI

Sučovjek je tvoj drugi odnos koji si dobio od svjesnosti. Poštuj ga i ne živi svoj svijet u njemu.

Fluid je tvoj treći odnos u kojeg si porođen poput mane s neba od Njega koji nije od ovoga svijeta. Poštuj Ga jer čovjekov fluid je fluid istinitosti što porađa samu istinitost. Ili razlijeva sve što je dano na polja izgubljenog fluida.

Fluid je tajna života. Ne znaš što je istinito, niti to moraš znati. Kad ćeš dati par istinitosti znat ćeš za nju. Istinitost se budi samo iz povratne informacije i u njoj se skriva fluid života. Tko daje par unutarnjem čovjeku, daje par Gospodinu i u njemu govori istinitost.

Tko poštuje pravilo života, uvjetuje svijest o životu u sebi i ne vlada sviješću čovjeka nad životom. Svijest o životu budi u čovjeku suosjećajnost, svijest čovjeka živi ishodište svojega u sučovjeku. Samo suosjećajnost otvara dlanove darovanja u čovjeku i zaboravlja na svoje dlanove.

Tvoji dlanovi će vječno tražiti svoje, sve dok na njih ne zaboraviš, ali samo svijest odrješava dlanove nesvijesti, da bi u nesvijesti mogli dostići i prestići dlanove svojega i otvoriti dlanove života te u njima poroditi istinitost.

Čovjek je jedino biće koje ni sa kime i ni sa čime nije zarobljeno u par. Zato se poslije njega više nije rodilo nijedno biće. Odrješen je svih parova, ali je sam u sebi uhvaćen u crno-bijelu sliku. Čovjek je zadnje raskršće, ali je u njemu samom sve prekriženo u fluid čovjeka koji je njegova datost, kojom može i mora raskrstiti sve do zadnjeg atoma.

Mjesto fluida je mjesto odsjaja, to je prazno mjesto ali mjesto slobodnog izbora odnosa. Tko traži sebe u fluidu, neće naći ništa osim vlastitog odsjaja. Tko istinski ponire u sebe, traženjem će uvjetovati mjesta istinskog odnosa.

Čovjek može preko nekog drugog biti par sa samim sobom i tako utirati vrijeme čovjeka ili preko nekog drugog zapustiti sebe i drugome uvjetuje vrijeme čovjeka. Sve dok živiš vanjski odnos uvijek činiš par sa samim sobom, tek kad pustiš unutarnjeg čovjeka prestat ćeš loviti vanjsku ravnotežu i na taj način otvoriti vrijeme čovjeka ili mjesto istinskog odnosa.

Ništa nije u paru, samo je unutarnje uhvaćeno u paru s vanjskim u fluid odsjajnog crno-bijelog svijeta. Gospodin je sve razdvojio, samo su dlanovi tvojeg odnosa ostali slobodni, ali uhvaćeni u unutarnji križ vanjskog odnosa. Sve što Gospodin razdvoji, samovoljna osoba njima može prekrižiti, a u crno-bijelom svijetu uvijek će križati onog odanog jer su uhvaćeni u isti par – u fluid čovjeka.

Tek kad čovjek po čovjeku prekrsti u sebi sve do zadnjeg iz bijelog u crno i tek kad onaj drugi napravi isto, otvorit će se odnos u uvjetovanom mjestu istinskog koji će ugasiti svjetlo crno-bijelog svijeta i iz noći će se roditi dan za sve koji su napustili svoje dlanove, da s datim fluidom ne bi križali čovjeka, već rađali vrijeme čovjeka.

Što si više prisvajaš, zauzimaš više mjesta odnosa i uvjetuješ manje fluida.

A On je ostavio sav imetak i smrt je tekla niz Njegovo lice, kad je koračao u ničije mjesto, gdje nije bilo nikoga i u njemu opstao. Mir prihvaćanja svega Njegovo je jedino dostojanstvo i putem njega te uči kako vidjeti i znati, kako moraš od sebe otići, da bi imao kamo doći.

Fluid človeka otiče i samo prihvaćanje svega bez posjedovanja uvjetuje odnos.