Sjenovit svijet

Ne možemo se zapitati o nečemu, čega nema

SJENOVIT-SVIJET
SJENOVIT SVIJET

Čovjekov psihološki svijet možemo zorno usporediti sa sjenovitim pozorištem kad se sjene proizvoljno iscrtavaju na platno, a nijedna nije stvarna

Čovjek je jedino biće koje primarno živi psihološki ili sjenovit svijet, zato je samo njime određeno njegovo stanje neovisno od stanja okoline. Ako se uhvati u sjenovite svjetove čovjek može imati sve što treba za život, ali će ipak biti u depresiji ili u duševnoj neravnoteži. Čovjekovi sjenoviti svjetovi uvijek su uvjetovali krize i ratove ili pak blagostanje i mir. Zato su sjene nad čovjekom, odnosno čovjekovo sastajanje s njima glavni parametar koji određuje njegovo duševno i fizičko stanje.

Od sjena je oslobođena samo dosljedna duša koja je samoj sebi jedini svjedok stvarnosti. Sjene nemaju autoritet nad njom jer je sama sebi jedini autoritet. Takva duša sama vidi i primjećuje stvarnost te osjeća stvarnost drugih duša. Samo takva duša može obaviti neku stvarnu radnju. Čovjek nad kojim sjene imaju autoritet samo se opravdava i ne primjećuje stvarno stanje.

Na kraju će svakome biti jasno da su sve samo sjene koje je shvaćao kao stvarnost i pokorio se njihovom autoritetu samo zbog vlastite nedosljednosti i neodnosa. Strah je dijete sjena, zato za njega nikad ne postoji realan razloga. Kad čovjek prenese vanjski podatak u unutrašnjost, s njim stupa u odnos kao sa samim sobom i ne postoji vanjska situacija koju ne bi mogao kontrolirati iznutra. Na taj način čovjek pobjeđuje svijet sjena.

Kad je Juda Iškariotski postao svjestan da ga je prevario svijet sjena, u stvarnosti to više nije mogao odvagati. Zato se objesio.

Isus je u pustinji pobijedio autoritet sjena nad njegovom dušom, a primanjem križa je pobijedio autoritet sjena nad tijelom, zato je mogao ustati od mrtvih. Fizički svijet je također svijet sjena i posljednji svijet kojeg je čovjek zbog vječnog života u tom trenutku prisiljen napustiti.