Sloboda

Svaki izbor vlastitog puta je posezanje u Božju volju, a svaka sudbina koju čovjek samovoljno odabere nije ništa osim sve stroža odgojiteljica

SLOBODA
SLOBODA

Sve je krajnje jednostavno, a istovremeno i komplicirano, ako čovjek potvrđivanjem vara samoga sebe.

Živimo pametno bezumlje u ogledalu bezumne pameti, a sve je samo odsjaj sveznajućih u očima neznajućih, samo Svijest kojoj ustupaš mjesto je beskonačna i tvoja jedina sloboda.

Tajna lelujanja je zarobljenost u odsjaj odsjaja, koji nema mjesta jer ne može opstati u svojoj zarobljenosti.

Svjetlost je prvi dodir Svijesti. Svjetlost je osmina odražena prema dvostrukom ogledalu u polovicu. Zbog zarobljenosti u dvostruko ogledalo svjetlost je najčiša svijest i simbol Božjega. Na kraju svjetlosti uvijek je tama, a na kraju tame svjetlost i sve dok je svjetlost zarobljenica tame, a tama svjetlosti, vrijeme je zarobljenik prostora, koji prema pravilu vraćanja toka vremena samo odražava vrijeme što bježi od svog zarobljeništva u prostoru. Zato je svaki odraz vremena samo ishodište za novi bijeg od slobode.

Tajna atomskog svijeta je tajna odsjaja što u slobodi dvostrukog ogledala traži mjesto pokrića svoje slobode.

Atom je osmina odražena u četvrtinu i zbog pravila te zarobljenosti nema pokrića, ali potraga za pokrićem u atomu samo po sebi uspostavlja pravilo kruženja koje veže atome u spojeve, prve zametke života.

Tajna pokrića svijesti je tajna u pristanku na osminu, u dopuštanju mjesta u četvrtini i u konačnom napuštanju vlastitog mjesta u osmini. Čovjek je jedino živo biće stvoreno na Gospodinu sliku i priliku koje tu tajnu nosi u sebi.

Čovjek je zbog svoje slobodne volje izdao Boga i Gospodin nije ništa rekao, ali Adam je u odmjeravanju s Gospodinom, spoznao križ zarobljeništva, a  Eva bol svoje izdaje.

Da može Gospodin bi čovjeku oduzeo slobodnu volju i oslobodio ga boli, ali on može samo okrenuti vrijeme i dati čovjeku vremena točno koliko mu treba, da preko svojega križa odagna bol izgubljenog čovjeka u Gospodinu.

Samo bol zna za bol i samo na križu zarobljeništva čovjek može shvatiti zakone zarobljeništva. Zato je čovjek osmina, prema prirodnom pravilu još uvijek odražen u četvrtinu, zarobljen u prirodne zakone, ali ne zauvijek i do kraja, kao što su zarobljene životinje. Čovjek ima slobodnu volju preuzeti križ zarobljeništva na sebe i svojom odanošću skupljati snagu za izlaz iz vlastitog odsjaja ili može na račun zarobljeništva onog odanog samovoljno živjeti raskršće odsjajeva odsjaja.

Životinja je prema prirodi ili primarna ili sekundarna. Životinja se nikada ne iživljava nad slabim, već suprotno – slabe štiti. Životinja neće nikada prekršiti prirodne zakone, nema tu snagu, ali je u njima zarobljena i zato posredno prirodno pametna i uvijek točno osjeća. Čovjeku je priroda dala da bude najpametnije biće, ali mu njegova samovolja to oduzima. Čovjek je primaran svojom voljom, sam se postavio kao primaran na račun sekundarnog i iskorištava slabe. Osobna primarnost uvijek rađa principe – prirodna nikada.

Pamet koju ti je dala priroda je samo posredna pamet – mjesto Gospodinove svijesti. Gospodin u neznanju otvara vrata sveznanja onima koji su mu odani, a tko pametuje, za sitniš gubi dragocjeno mjesto Gospodinove svijesti. Osmina i cjelina su u domeni Gospodina. Tko se sam svojom pameću stavlja u cjelinu, utopit će se u vlastitom principu, kad osmina sjedne u osminu i porodi cjelinu Gospodinove Svijesti u svim odanima koji su poštivali datosti Gospodina.

Gospodin nema svoje mjesto, sve je ustupio tebi.

Tako je nastao ovaj svijet, svijet refleksije sve do pokrića osmine u osmini.