Savršenost u usklađenosti

Sve što u sebi nosi poniznost činjenice da zna samo to – da ništa ne zna, nosi u sebi toplinu

SAVRSENOST-U-USKLADENOSTI
SAVRŠENOST U USKLAĐENOSTI

Jedan element ne znači ništa, elementi zažive tek kad su međusobno usklađeni. Savršenstvo nastane kad je sve kompatibilno i usklađeno, poput drveća u šumi i cvijeća na livadi.

Čovjek se doživljava kao element i brani svoje savršenstvo, a ne zna da živost ne nastaje zbog savršenstva, nego zbog usklađenosti elemenata. Njoj nije potrebno savršenstvo, nego pristanak na vlastito nesavršenstvo, na vlastito sljepilo.

Čovjek može biti savršen, ali ako nije usklađen s drugima, mrtav je. Savršenstvo automatski počinje s kompatibilnošću. Sklad smiruje, a svaka individualnost otuđuje, ma kako bila savršena.

Sve što u sebi nosi poniznost činjenice da zna samo to – da ništa ne zna, nosi u sebi toplinu

Tko se smatra pametnim osuđuje nesavršenstvo, samo ponizan vidi savršenstvo jer ju sam uvjetuje.

Nad tobom ne postoje nikakvi autoriteti, jedino samoautoritet ili tvoj odnos za kojeg moraš iskoristiti svu svoju volju. Tek kad postane svjestan da ne odgovara vanjskom autoritetu, nego unutarnje pozivu, čovjek zaistane ustane kao Čovjek. Kad se prestaneš bojati autoriteta, bit ćeš dorastao pravilu života i prestati trošiti energiju za nevažne subjektivne relacije. Zato ne mari za savjesnost pred stranim licima, budi savjestan prema sebi (Neka ne zna ljevica što ti radi desnica). Kad se čovjek boji da neće nešto dobro napraviti, nalazi se u škripcu straha pred autoritetom i nema dovoljno snage za vlastitu borbu.

Čovjek nije svjestan svojeg, već drugog. Život počneš upoznavati tek kad izađeš iz svojeg.

Samo pogled na cjelinu odrješava čovjeka.

Kad radiš uvijek gledaj iz položaja cjeline, a ne pojedinačnog i radit ćeš s lakoćom, svaki posao će te radovati.

Ništa nije lako, ali može biti lako, ako si s druge strane – ako radiš iz položaja cjeline.