Smrt prosuđuje najtočnije od svega

Smrt prosuđuje, a ti joj daješ ime

SMRT-PRUSUDUJE-NAJTOCNIJE-OD-SVEGA
SMRT PRUSUĐUJE NAJTOČNIJE OD SVEGA

Postoje dvije smrti, prva se uzdiže nad životom i ubija ga, a druga je majka iz koje niče život.

Prva se zove neprihvaćanje, a druga prihvaćanje.

Rođen si u središtu svemira, živiš u raskoraku odluke između lijeve i desne. Ali lijeva nije polovica desne, ni desna nije polovica lijeve. Među njima je razlika cjeline – tvojih koraka od punoće do praznine.

Cijeli svemir promatraš kao punoću u prostoru, a u biti su praznine u vremenu i tek kad ostanu još samo praznine zaživjet će prostor za punoće.

Tvoja priroda je maćeha koja muči tvoju dušu jer ju živiš kao punoću, iako je samo rupica u vremenu – kad to shvatiš napustit ćeš je i ako ju napusti još netko postoji dvoje na putu iz razlike punoća u pokriće praznina.

Sve dok lijeva na ishodištu živi sebe, a desna sebe, u povratnoj informaciji su jedna prema drugoj uvijek u razlici ishodišta. Sve dok na ishodištu ne priznaju jedna drugu međusobno se ograničavaju, a nehotice ograničavaju same sebe.

Ograničavamo se u mislima, riječima, djelima, a jedni druge odrješujemo samo prihvaćenjem vlastite smrti.

Živimo povratnu informaciju koja na ishodištu nije potvrđena, živimo život na ishodištu smrti.

Postoji jedna smrt i tisuću života te jedan život i tisuću smrti.

Tvoja smrt ne pokriva moj život niti moja smrt tvoj život. Ono unutra nije druga polovica onoga vani niti je desna točan podatak lijeve, zato među njima nema pokrića, već samo asimetrija razlike. U toj razlici zrije svijest čovjeka.

Netko živi višak razlike na vagi manjka, a netko manjak na vagi viška. Jedno se prelijeva u drugo, manjak u višak i višak u manjak. U čovjeku koji živi vanjsko ono unutarnje prati vanjsko, a u onome koji živi unutarnje, ono vanjsko prati unutarnje.

Tko živi korist razlike u toj razlici spava, a nje je svjestan onaj tko živi na križu te razlike. To je razlika između života i smrti i samo je Isus u potpunosti preuzeo križ razlike na sebe.

Ne postoji dobro i zlo, već samo slijepe oči koje traže drugu stranu kroz namjeru dobrog i lošeg. Sve dok se svijest ne potvrdi s dviju strana, dobro će s druge strane biti zlo, a zlo biti dobro.

Siromasi smo nesvjesni vlastite tame kad u odnosima lovimo svjetlost, a na svakoga će pasti tama kad padnu odnosi i ustane život iz odnosa tame. Tko preuzme tamu na sebe umrijet će u svjetlost – a tko živi svjetlost gasit će tamu.

Čovjek je jedino biće svjesno vlastite smrti, zato je jedini koji na sebe može preuzeti činjenicu o smrti, ali i jedini koji si prisvaja život. Svakim prisvajanjem čovjek bježi od smrti, ali svakim u podsvijesti pada dublje u nju. U strahu od vlastite smrti jedni pred drugima otvaramo daljine, a samo prihvaćanjem vlastite smrti rađamo blizine.

K tebi dolazim slobodan, a da bi slobodan mogao i otići moram na sebe preuzeti breme smrti.

Ja sam jedna smrt na poljima tisuća što dolaze k meni i život u tisućama što odlaze od mene slobodni.

Postoji jedna smrt što se zove Gospodin i iz nje tisuće života, a svaki je od njih prolazan na polju smrti drugoga i svaki je vječan na polju svoje smrti.

Čovjek je slobodno biće i zato mu je dana svijest da prosudi što je ispravno i savjest da zna što je pogrešno.

Milost s tobom je sve čemu si podređen, a breme nad tobom sve što ti je podređeno.

Smrt je najrazboritija i samo prihvaćanjem smrti oremo polja slobode i otvaramo nebo vječnosti jedni drugima.

Sve bi se vrtjelo u vječnom krugu razlike između desne i lijeve … sve dok još netko poput Njega ne preuzme razliku na sebe. Tada će lijeva pokriti lijevu i točnost među njima otvoriti put u kraljevstvo desne svima što su živjeli nemoć ljevice.