Logika nelogike

Čovjek nikad nije pisao priče o tijeku života, uvijek ih piše sam život bez obzira na ljudske varijante

LOGIKA-NELOGIKE
LOGIKA NELOGIKE

Kuču je teže popraviti, nego sagraditi ispočetka. Kad gradiš novu imaš svoju slobodu, a kad popravljaš druga ti strana naređuje i moraš  joj popustiti.

Čovjek je čovjeku nelogika, jedno drugome tajna, iako smo ta tajna mi sami. Svatko u sebi nosi dvije strane, jedna je njegova, a jedna ne i ona je nedodirljiva – ona je duh – ne možeš ju promijeniti svojom logikom, možeš ju samo prihvatiti.

Svatko ima slobodnu volju zbog koje može na drugoj strani – pristati na slobodnu formu ili postati borac na zidovima vlastite logike. Svaka vlastita logika je asimetrija, a svako prihvaćanje nelogike par za drugu stranu ili kontrapunkt. Samo prihvaćanjem druge strane rastu temelji kuće života, a tko gradi kuću vlastitog, diže dvorce u oblacima, a iza zidina nema ničeg stvarnog.

Čovjek može uzeti drugu stranu za svoj par i u njoj ponovno doživjeti sebe, samo onaj koji se daje u par može doživjeti drugu stranu. Da bi čovjek mogao biti par stvarima, mora na sebe preuzeti križ lijeve ili točku mirovanja. Samo iz točke smrti ili mirovanja čovjek može drugome uvjetovati desnu i otvoriti prostor djelovanja.

Točka statike rađa dinamiku – dinamika određuje statiku. Na ovome svijetu jedno dolazi odmah iza drugoga: dinamika statika – statika dinamika, u tome čovjek može birati redoslijed i pristati na statiku prije nego ga smrt odredi za nju. Lijeva uvijek oplođuje desnu, statika dinamiku, samo čovjek može živjeti svijet obrnutih redoslijeda u svijetu psihe.

Između dvoje koje je pristalo na točku mirovanja ili smrt otvara se prostor za življenje, statika oplođuje dinamiku. Dvoje što brani svoj život, a jedno drugome ograničava i zatvara prostor do točke smrti kojoj postaju svjedoci jedno drugome u borbi za vlastiti život.

Ovaj svijet je svijet statičko dinamičkih redoslijeda u kojem dinamičko naizgled oplođuje statičko, a zapravo ništa nije u odnosu da bi išta oplodilo, sve su samo redoslijedi ili odsjaji. Tek kad statičko u potpunosti prekrije statičko, kad je smrt prekrivena smrću, dolazi do međusobne oplodnje i nastaje odnos ili prostor u kojem zatitra život.

Tvoje tijelo je nedodirljiv redoslijed prirodih uvjetovanosti, tvoja duša nedodirljiv redoslijed slobodne volje tvojih uvjetovanosti, a duh nedodirljiv redoslijed redoslijeda koji otvara odnose iz tvojih uvjetovanosti.

Tek kad svi snovi zađu za obzor tvojeg prihvaćanja i zaspe u točki mirovanja i kad ih na drugoj strani probude obzori prihvaćanja, doći će dan za odnos nedodirljivog i vječnog.