Bog ne živi, jer mi živimo

Gospodin ništa ne dijeli na dvoje, samo čovjek dijeli

BOG-NE-ZIVI-JER-MI-ZIVIMO
BOG NE ŽIVI JER MI ŽIVIMO

Naše oči ne mogu vidjeti ako ne prepoznaju oči bližnjega. Tek tada gledamo svojim bistvom čovjeka i tek tada pred sobom vidimo jednakog siromaha kao što smo i mi. Zbog tog pravila nitko od nas na ovome svijetu – iako svi mislimo da vidimo – još nije ništa vidio.

Sada dolazimo u vrijeme zbog kojeg smo se rodili i mučili sa sobom. Tek tada ćemo zaista vidjeti. Zašto gledati i vidjet ćemo očima bližnjih i bližnji će gledati pogledima naših očiju. Gospodin nema srca, ako nema našeg srca kroz koje bi kucalo njegovo srce. Isto tako ni mi nismo nikada imali svoje srce, zato naše može istinito kucati samo Gospodinovim srcem – jednošću u Gospodinovu duhu.

Vidjet ćemo da se ne moramo boriti za naše oči, naše srce ili išta svojega ili za nešto što nikada nismo imali, nemamo i nikad nećemo imati, a to je naše postojanje.

Tada će naše oči zaista vidjeti i naše srce zaista kucati. Vidjet ćemo Gospodinovim očima i naše srce će kucati Gospodinovim srcem. Vidjet ćemo da naše oči, naše srce itd. nikad nije bilo naše. Da ni mi sami nikad nismo bili svoji, već je sve bilo samo ostvareno Gospodinovo pravilo koje smo mogli ili dopustiti ili ne.

Da bi to postigli moramo se najprije maknuti od iluzije da je išta na ovome svijetu istinito – moramo se maknuti od sebe ili bilo kojeg vlastitog pravila. Samo tako se naše oči mogu odmoriti, poroditi i na kraju roditi u Gospodinu

U to vrijeme smo tik pred rođenjem po Gospodinu. To je jedina stvarnost ovoga svijeta. Samo zbog toga smo rođeni, sve ostalo je samo naša iluzija.

Tek kad se rodimo po Gospodinovu pravilu, bit ćemo stvarno milosrdni. Gospodin je potpuni siromah, beskućnik i jadnik te ne može funkcionirati sve dok nema nas – sve dok mu ne poklonimo svoje srce, oči ….. ili cijeloga sebe.

On nam je ionako sve poklonio i ne živi jer živimo mi. To je najveća milost Božja za sve nas i cijeli svijet. Zato budimo milostivi i poklonimo Mu svoje srce, oči …, da njegove i naše oči, te njegovo i naše srce budu jednom zauvijek na pravome mjestu. Na kraju ćemo shvatiti da smo morali prijeći sav taj put. To je naš jedini put i nema mogućnosti da bude ikako drukčije.

Vidjet ćemo da nam je Gospodin moral skrojiti takav put jer je samo tako mogao sačuvati naš bitak – našu dušu. Na ovom svijetu morali smo proći kroz patnju, gorčinu i napuštanja. Svako naše prihvaćanje patnje i gorčine čini nas sve kompatibilnijima. Tako će, kad za to dođe vrijeme, naše oči odjednom progledati i vidjeti živu stvarnost. Trenutno su za nju više – manje slijepe.

Što je čistilište? Čistilište su oči što ne mogu vidjeti i srce što ne može kucati. Duše u paklu jedne drugima kradu oči. U nebu jedni drugima gledaju kroz oči Gospodina.

Pravilo života ne sudi po ljudskoj logici i pameti. Važno je samo jesmo li spremni na milosrđe. Očima milosrdnih gledat će naše oči kad dođe onaj dan. Našim milosrđem gledat će oči milosrdnih.

Potrebne su godine sazrijevanja i puno križeva da u čovjeku sazrije istinsko milosrđe prema svemu.  Baš kao što veliko i snažno drvo treba dosta vremena da bi naraslo.  Veliko drvo možemo postati u svojoj milosti. Potrebno je puno truda, snage i strpljenja da bi naša milost došla do naših bližnjih.

Sve ima svoj bonus u vremenu. Imaju ga sve biljke, životinje i čovjek. Sve naraste do svoje mjere i onda se zapečati. Ako nešto naraste dovoljno snažno nema tog vihora koji bi to iščupao. Isto je i kod čovjeka – zapečaćeno je.

Na tom zapečaćenom može se nastaviti sljedeći stupanj. Kad čovjek u svojem psihološkom razvoju bude zreo za drugi stupanj (stupanj duše), već je spreman i za treći – za svijet duha. Vlastitim sazrijevanjem sve više raste u duhu i sve je manja mogućnost da ga bilo što izbaci s njegova puta i uništi.

Zato pravila odnosa koje je Isus Krist svojim darivanjem konačno zapečatio kao temelj vječnoga života nitko ne može pretvoriti ni u što. Zašto – jedne oči su darivane  da bi sve oči ovoga svijeta mogle gledati i vidjeti. Tako je naš život već spašen.

Nakon Isusova darivanje nitko nije mogao niti može pomaknuti, a kamoli srušiti kamen temeljac života, kao pojam naše vječnosti. Mnogi su kroz povijest bili toliko drski i pokušali, ali svi su se »opekli«.

Isusovo darivanje je pobijedilo smrt.

Što je smrt? Smrt znači da nitko ne može gledati kroz ništa i nikoga. Pobjeda nad smrću znači da je Netko darovao svoje oči kroz koje mogu gledati oči svakoga.

Zato je Isusovo darivanje za sve nas ujedno bila i osuda. Jer jedne su oči darivane da bi sve oči mogle vidjeti.

Teško onima čije oči poriču sve druge oči. Bit će osuđeni jer njihove oči onemogućuju svaku najmanju mogućnost Gospodina koji je progledao. Zašto – kad oči gledaju, to znači živi Gospodin.

Vlastitim smo očima uvijek nešto tražili. Ali to sve nije puno značilo. Značilo je toliko da smo mogli upoznati svo ništavilo vlastitog pogleda i naposljetku mogli odstupiti od njega.

Kad ćemo to moći, svaka naša vlastita potraga bit će završena.