Let leptira

Smrt nad tobom je sve što ti se klanja, a na drugoj strani je pupanje

LET-LEPTIRA
LET LEPTIRA

Ljudi će u tim trenucima sve više žuriti – nemoj se boriti protiv vjetrenjača njihovih htjenja jer mnogi će u očaju vlastitih htjenja zaostati, a ti kreni daleko unatrag i ostavi sva htjenja, da ne posustaneš pod težinom praznih htjenja.

Manje nego čovjek dopušta mora ići po užim tračnicama. Svaki korak prema dopuštanju je korak unatrag koji utvara puteve i tamo gdje ih nema, ali samo onima koji nisu skrenuli s tračnica iza ugla vlastitih htjenja.

Svaki korak prednosti za sebe je korak tvojih htjenja – svaki korak date prednosti drugome je tvoj korak na putu u slobodu.

Uči od svega – od nebeskog prostranstva iznad sebe do kamenja pred sobom po kojem hodaš. Uči od biljke kojoj priroda uzima sve sokove kako bi mogla preživjeti zimu i niknuti na proljeće i znaj – tvoj put u nebo nije ono iznad tebe, nego ono manje od tvojih dlanova.

Tko se može maknuti od sebe, može se maknuti i od drugih bez da se slomi, tj. da opstane. Ono što opstaje pred drugim, može opstati i pred sobom. Ono što nije podređeno sebi hoda po cvjetovima života pred sobom da bi mu se podredili. Nepodređenome se ništa ne može podrediti, čak kad bi se i htjelo.

Samo ono što je potpuno podređeno sebi ima pravo i snagu podrediti nepodređeno. To pravo je od Gospodina dobio čovjek ali ne nad čovjekom, jer čovjek je nedodirljiv i Gospodinu, zato svaki čovjek može i mora podrediti samo samoga sebe. Čak ni smrt ne može podrediti čovjeka, već ga samo slomiti.

Tiho i nježno, poput leta leptira, život će se pokloniti svemu što će se podrediti smrti.