Bijeg od sadašnjosti

Smrt nije kraj – smrt je jedini dokaz života

BIJEG-OD-SADASNJOSTI
BIJEG OD SADASNJOSTI

Sve dok si reakcija u dlanovima Gospodina, moraš se s njom boriti jer ako ne postaneš dlan Gospodina kad više ne bude dlanova, postat ćeš reakcija.

Svaka reakcija je neprihvaćanje – u osnovi si reakcija ili neprihvaćanje – ali u Gospodinovim dlanovima prihvaćanja ili sadašnjosti. Prema Njegovim dlanovima znaš za reakciju i sve dok je tako možeš se sukobiti s vlastitim neprihvaćanjem.

Ti si rođena smrt – rođena sadašnjost – zato od nje ne možeš pobjeći, ali možeš iz nje živjeti odraze ili odnose obrnutog vremena ukoliko ne prihvaćaš tu smrt da bi ju kroz odnose mogao spoznati i prihvatiti.

Svako samoubojstvo je iznuđivanje početka iznutra / u vremenu s krajem izvana / u prostoru, umjesto prihvaćanja kraja iznutra / u vremenu da bi početak mogao biti izvana / u prostoru. Svaka smrt je vanjska, unutar svake smrti se događa sazrijevanje ili sinkronizacija s krajem ili sadašnjošću koja uvjetuje početak.

Vrijeme oduvijek stoji – uvijek je sadašnjost – samo so ljudi vrtlozi  vremena neprihvaćene sadašnjosti.

U odnosima zaplićemo ili rasplićemo vreteno vremena i hodamo putem ogledala u stranu ili k sadašnjosti. Kad umremo sinhronizacija sadašnjosti nastavlja put u nama samima. Potpuno darivanje uvjetuje i zahtjeva potpunu spoznaju koja uvjetuje i zatjeva potpuno prihvaćanje. Kad točnost zaustavi vreteno iznuđivanja proizvoljnog vremena na vertikali, u čovjeku nastupa sadašnjost kao ostvarenje iz razlike prihvaćanja ili neprihvaćanja.

Sve bježi od sadašnjosti, ali ona od koje bježiš u tebi je poput strasti jedina živa i stvarna.

Smrt nije kraj – smrt je jedini dokaz života.

 Ne može se pobjeći od stvarnosti, ali je cijelo naše vrijeme pokušaj bijega od nje.

Sadašnjost je sve i ništa bez pokrića, zato sve bježi od nje. U pokriću je samo točka smrti – sjeme iz kojeg niče život.

Sadašnjost je jedina cjelina – vertikala od koje se ne može pobjeći, iako svačija ruka crta krugove neprihvaćanja u vrtlozima uzajamnih vremena.

  • Prvi krug je krug rađanja – prolaznosti, prema odsjaju polovice ti si odsjaj sadašnjosti u rođenju i smrti / krug daljina.
  • Drugi krug je krug prihvaćanja, četvrtinski krug duše ili tvojih blizina.
  • Treći – posljednji krug je krug reakcije ili duha (osminski krug) – početak djelovanja smrti ili života u tebi sadašnjosti.

Sadašnjost je naručje vremena odsjaja ili tvojih odnosa kroz koje rađaš sadašnjost u sebi. Nema doma bez uvjeta – nema početka ako nema uvjeta u prihvaćanju kraja.

Sadašnjost je tvoja majka – kraj čiji ćeš početak roditi prihvaćanjem kraja.

Čovjek je u odsjajima sadašnjosti po Gospodinu najzaštićenije biće koje u sebi nosi tajnu triju podjela – triju križeva cjeline kroz polovicu, četvrtinu i osminu, koji u prihvaćanju uvjetuju sadašnjost bez odsjaja ili vječnost. Sigurnost u čovjeku štiti tajnu cjeline, a ujedno obvezuje čovjeka na podjelu koja je osnova cjeline ili sadašnjosti bez odsjaja.

Ne bi bilo odsjaja da nema uzajamnih odsjaja i svaki čovjek je u iskušenju da stavi na križ drugog čovjeka i preko njega sačuva svoj krug cjeline ili odsjaj sadašnjosti.  Tajna podjele je tajna križa, ali samo nas prihvaćanje križa oslobađa odsjaja.

Tko prihvati sebe samo kao odsjaj – kao strunu, dijeli se u sebi na polovicu i uvjetuje podjelu odsjaja sadašnjosti na četvrtinu. Tko prihvati sebe kao odsjaj odsjaja – kao dlan na struni, dijeli se u sebi na četvrtinu i uvjetuje podjelu odsjaja sadašnjosti na osminu i tko umre u odsjaj odsjaja nekog odsjaja postaje tišina ili sadašnjost bez odsjaja što iz sadašnjosti u sadašnjosti rađa simfoniju života.

On, koji nije bježao od sadašnjosti, On, koji je živio smrt od trenutka svojega rođenja do trenutka svoje smrti na križu, On je skriveni dokaz života po kojem se sadašnjost oslobađa iz ruku vrtloga života.

Sve izvana umire jer odrazi nestaju u trenutku kad sadašnjost umre u čovjeku.

I po Njemu sve iznutra oživljava što nije pobjeglo od sadašnjosti.