Poziv blizina

Ne postoji smrt, već samo neprihvaćene daljine

POZIV-BLIZINA
POZIV BLIZINA

U daljine pradavnine upregnut – iz srca blizine uzet je svijet čovjeka.

Na rubu pradavnine je smrt – beskonačna daljina. Gospodin je dignuo svoje dlanove visoko, najviše što je mogao i tako oteo čovjeka iz ruku smrti. Na pola puta, što je najdalje moguće – na sredinu puta ga je postavio po slobodnoj volji – jednako udaljeno od blizina i od daljina.

Taj život je tvoje pravo bivanja u čovjeku da bi savladao pradavninu u sebi i iz daljine pradavnina došao u blizine čovjeka. Ako želiš lijep vrt moraš marljivo raditi, da bi savladao korjenje pradavnine u sebi i imao vrt čovjeka.

Ako poštuješ pradavninu u sučovjeku i on će te podsvjesno poštovati. Čovjek mora savladati pradavninu u sebi da ne bi ona njega savladala. Pradavnina je podsvjest koju nosiš duboko ukorjenjenu u sebi i ona je iznad svijesti sve dok ne sazrije u čovjeka.

Vrijeme nema imena i ne poštuje tvoja pravila. Sve dok se ne odrekneš svojeg imena ne možeš izaći iz vremena. Svaki rod nosi u sebi svoje korjenje pradavnine i sve dok ne savladaš pradavninu u sebi ne možeš ostaviti svoje ime i stupiti iz vremena u slobodu.

Raspet između daljina i blizina čovjek nikamo ne putuje, samo njegova duša traži, putuje vremenom između daljina i blizina svojega svijeta.

Svako traženje je molitva, poziv daljina za blizinama – svako potvrđivanje u blizinama je oskvrnuće srca iz kojega je sve uzeto.

Ne ograničavaj svoju dušu u njezinim traženjima, neka ode u svoje daljine, nakon njih će se uvijek vratiti u blizine jer daljine duše su samo san isto kao i njihove blizine. A u daljinama duha smrt – pustinja u kojoj nikada ništa ne izraste i koja nikoga više ne vraća u blizine. Zato putuj sa svojom dušom i traži, a svaku spoznaju daljina uvijek plati blizinom da te ne uhvati noć prije no što svoju dušu vratiš u Gospodinove blizine.

Život je čudesna rijeka s dva toka kojom iz uvjetovanog središta ili čovjeka sve teče i sazrijeva u blizine ili u daljine. Sve što prihvatiš ući će u tvoje blizine – sve što odbaciš čuvat će te u daljinama tvojih pradavnina.

Čovjek se budi iz daljina u blizine – više traženja, više daljina preuzeto na sebe – više uvjetovanih blizina. Kad više neće biti nepoznanice koja čuva kredit čovjeka, završit će put traženja. U rukama daljina ili blizina zauvijek će ostati kalež tvoje duše. Dodir daljina je dodir smrti – dodir blizina je život. Ne postoji smrt, već samo neprihvaćene daljine.

Isus je na sebe preuzeo beskonačne daljine smrti – otišao je na rub propasti, ušao u potpunu tamu pradavnine i na taj način u duhu uvjetovao put spoznaje da bi tajne života postale blizine. Svoju dušu je predao Gospodinu – jer i u njoj – ne samo u tijelu, bila je samo smrt.

Njegova duša je kalež duha Gospodinova. Sve dok nema nikoga tko će piti iz njega ostaje samo san na rubovima uzajamnih pradavnina bez sadržaja.

Sve daljine i blizine duše su samo snovi i traženja, samo je u smrti duša stvarna i slobodna za duh blizina.

»Ja sam Put, Istina i Život«.

»Ovdje sam za tebe, ne odlazi u daljine, nego ih uzmi na sebe i ostani ovdje u mojim blizinama.«

»Kada osjetiš smrt u duši svojoj, ne boj se jer Ja sam s tobom.«