Dan u danu

Svakom mišlju na nekoga ili nešto daruješ mjesto onome u sebi

DAN-U-DANU
DAN U DANU

Ne postoji tek cvijet… već i cvijet u tebi – ne postoji samo nebo… već i nebo u tebi i ne postoji samo dan… već i dan u danu ako mu otvoriš mjesto u sebi. Čak i biljka osjeća tvoju misao jer prema njoj ima svoje mjesto u tebi, a kako ne bi čovjek?

Tvoje tijelo – svaki dio tvojeg tijela treba svoje mjesto u tebi jer ne stanuje samo duša u tijelu – već i tijelo u duši tvojoj.

Ništa nije nikada imalo svoju svijest, ali čovjek u čovjeku budi svijest kroz svoje dopuštanje. Priroda je milostiva u dopuštanju. Kada prolaziš njenim šumama, travnjacima, rijekama… možeš ju doživjeti kroz njeno dopuštanje, ali neka te u njoj ne prevari vlastita unutarnja ljepota.

Spoznajom otvaramo cvjetove svojega prihvaćanja i čovjek je biće koje može otvoriti cvijet svega stvorenog – u dlanovima potpunog prihvaćanja čak i cvijet nebeskog kraljevstva. Nebesko kraljevstvo ima mjesto samo u tebi, na mjestu tvoje prihvatljivosti, a izvan tebe ne. Ne postoji drugi pakao osim onoga u tebi, u nedopuštanju svijeta jedno drugome.

Čovjek ima mjesto po Gospodinu, zato neka ne zauzima drugih mjesta osim onoga koje mu je dano. Svi položaji koje ljudi zauzimaju su položaji smrti, a samo oni koje čovjek prihvati su položaji života. Čovjek otvara sve moguće položaje, a trebao bi prihvatiti samo jedan – položaj čovjeka.

Tko misli da može svjesno stvoriti što god živo jednostavno griješi, jer ničime se ne može dodirnuti ono što je nedodirljivo, samo možemo svojim dopuštanjem svemu otvoriti vrata i time mjesto Gospodinu u čovjeku.

Sve ima u tvojem dopuštenju vlastitu svijest. Ne diraj život, život je samostalan poput tijela u duši tvojoj – daj mu mjesto i zaživjet će u tebi, ispričati svoju priču i otići… ali uvijek se prema tvojem dopuštenju vratiti tebi.

Što ti jače nešto priraste k srcu, teže mu daješ potpunu slobodu jer se bojiš da ćeš to izgubiti. Onome što stvarno voliš u potpunosti otvaraš mjesto u sebi i kada bi to izgubio, izgubio bi sve. A tek kada budeš spreman sve izgubiti u ime onoga što voliš, ono će imati kamo ući.

Sve čemu u potpunosti daješ mjesto u sebi počne samostalno živjeti i ne treba brinuti da će se ugasiti, ako nećeš nalagati – tako se gase samo snovi. Život je prema tvojem dopuštenju beskonačan i vječan jer dan može umrijeti, ali dan u danu nikada.

Ne leti ptica s juga kroz prostor tamo na sjever prema svome domu,
prostor teče u njenom vremenu kroz nju sve do gnijezda njenoga
i tako joj nije potrebna vlastita nepogrešivost, jer njeno gnijezdo diktira cilj prostoru.

Tako će i čovjek u svojem vremenu odan poput ptice
naći put do tamo odakle je došao pod ovo sunce obrušiti vječna krila za put do onamo.