Svijet duha

…ne poznaje vrijeme, ali je uvijek i svuda točan kao sat

SVIJET-DUHA
SVIJET-DUHA

Svijet duha je svijet bez vlasništva, jer duh ne treba ništa, a čovjek svijet u svijetu svojeg vlasništva, poput vremena kojeg progoni sat vlastitog postojanja i pokreće svijet u svijetu na bremenima nekog svijeta.

Svijet u svijetu uvijek je promjer nekog polumjera – samo polumjer polumjera otvara polumjere promjera nekog svijeta.

Neki svijet je svijet bez vremena – tvoja smrt i tvoj Gospodin kojega se sve boji, jer je manji od svega i tako spava u podsvijesti svakog svijeta kao promjer tvojeg polumjera, samo je u čovjeku budan kao vijest o svijetu kojeg nema, pa ipak postoji i samo po njemu postoji sve što postoji.

Ta tvoja smrt je svijet bezvremenosti – svijet bez ikakvog vlasništva
i u njegovu prihvaćanju najdublji mir u njoj koja je bez svega –
u neprihvaćanju vječna agonija postojanja nekog nepostojanja.

Sva su vlasništva samo smetlište uzajamnih progona za sitnice vremena, jer svako postojanje je samo ostanak vremena na zgarištu ugasle zvijezde postojanja iz tame nepostojanja. U njemu je svako postojanje samo prah, koje u vremenu ili vlasništvu tvoje duše neprestano izmiče kroz prste.

Postojanja ima koliko ima i nepostojanja. Čovjek toga mora biti svjestan na svakom svojem koraku, jer svaki korak je korak postojanja dublje u nepostojanje.

Nisi ti onaj koja stupa, nego onaj koja prati Njegov trag.
Više koraka, manje slobode.

Što si više prisvajaš, više je onoga sa čime graničiš
i strano je u tebi sve sa čime graničiš.

Samo gdje nema vlastitih koraka, nema granica.
I samo za Njime koji je zaustavio svoj korak slobodan je put duha
i u tebi mir nekog svijeta.