Pogrešan smjer

Uvijek kada čovjek zatvara vrata pred drugim, zatvara ih pred vlastitim problemom – pred samim sobom

POGREŠAN-SMJER
POGREŠAN SMJER

Čovjek je jedino biće koje može ograničiti sebe i uvijek najbolje ograničava samoga sebe. Jednako je i s osudom – čovjek osuđuje samoga sebe i sudi jedino samome sebi.

Svi su pojavni oblici uzajamno ograničeni. Što su više ograničeni, među njima postoji veća sila privlačnosti, jer svaka od njih zauzima mjesto drugoj. Te sile su sile magnetizma, po kojima pojavnost uopće može postojati i jednako djelovati u biljkama, životinjama i čovjeku te neživoj prirodi, jer drugačije nije ni moguće.

Čovjek se od drugih bića razlikuje samo po svojoj slobodnoj volji da zauzme mjesto putovima svoje fizičke ili psihičke snage – ali čovjek je najviše ograničen kada zauzima sva mjesta oko sebe. U svojoj je slobodi došao do granice vlastite konačne, a u njemu i beskonačne ograničenosti.

Čovjek ima potpunu slobodu, a opet nijedno biće na ovom svijetu nije toliko progonjeno.

Lice slobode je samo vlastito lice ropstva.

Samo onaj koji napusti ulogu oslobođen je vlastitih granica. Koliko uloge napusti, toliko mjesta života oslobađa i istinitost koju dopušta u njemu otvara svijet bez granica.

Čovjek može ograničiti i pogaziti drugog čovjeka, ali istinitost ne može nitko pogaziti.

Samo nas poniznost uči zahvalnosti, koja nas vodi putovima traženja i čuva od samovoljnog zauzimanja mjesta, jer nemaš pravo ni na jedno od toga. Čovjek si – biće koje zna da svemu može samo ustupiti mjesto i što više ustupaš, više se ljubavi rađa u tebi.

Nitko i ništa još nema svoje mjesto, jer nitko i ništa nije ničemu dalo svoje mjesto da bi odvagalo svoje. Sve su samo pojavni oblici koji love ravnotežu međusobnih suprotnosti, a sve se vrti u pogrešnom smjeru…i vrtjelo bi se uvjek iznova i iz jedne suprotnosti u drugu – jedno drugo samo ograničavalo.

Samo je Isus imao dovoljno srca da okrene smjer u sebi i pristane na svoju potpunu nepojavnost i tako svemu otvori mjesto pokrića. Na Božjoj desnici – na mjestu potpune i beskonačne nepojavnosti opstali su Njegovi dlanovi, širom otvoreni u tvojoj – u mojoj pojavnosti…

Smjerova je bilo i uvijek će biti beskonačno, jer svatko ima svoje srce i u njemu mjesto pokrića Života,

a po Njemu ostaje svaki smjer jasan
i u svakome izvan lovišta pojavnosti što ističu, ista.