Ostanak vremena

OSTANAK-VREMENA
OSTANAK VREMENA

Kad čovjek ne bi bio ograničen vremenom svojeg života,
zastao bi pred ponorom vlastite smrti i ne bi imao snage pomaknuti se,
čak i kad bi živio vječno.

Da čovjek nije ograničen u prostoru s vremenom drugoga,
ne bi našao niti jedan sadržaj
koji bi mu ispunio prazninu njegova svijeta.

Vrijeme u njemu govori mu riječima smrti
i skida sloj za slojem strmina bezvremenosti,
sve dok čovjek živi zato
da sadržajima ispuni praznine danog vremena.

A praznine ostaju iste
dok se njihov ponor povećava,
jer vrijeme ističe.

Samo se iz smrti prelijevaju sadržaji,
u ostatku vremena jedine vrijedne blizine.

Uvijek si bio samo ostatak vremena na putu prihvaćanja svoje smrti.