Osjećanja

Svaki vlastiti svijet je svijet iz snova – može biti lijep, ali nikada stvaran

OSJECANJA
OSJEĆANJA

Sva naša osjećanja su prevare ili netočnosti što nas progone i čim više nešto osjećamo to nas više progoni – jer to je samo sila aktivne privlačnosti koja djeluje u nama zbog netočnosti podatka ili nepoznanice.

Čovjek nikada ne može sam sa sobom riješiti silu nepoznanice. Netko bježi od vlastite nesavršenosti – netko od savršenosti – oboje je u samome sebi isto.

Tvoja osjećanja su elipse što crtaju elipse i nikada ne iscrtaju krug, samo tvoja dopuštanja u neznanju otvaraju krug točnosti.

Čim jače dvoje brani svoj subjektivni svijet, on je više poput antikruga točnosti izvor ponora među njima. Čovjek se iscrpljuje kao sredstvo subjektivnog svijeta drugoga i drugi njegovog i tada prividni svijet – svijet zrcalne točnosti među njima svršava.

Životinje također imaju svoj subjektivni svijet, ali nikoga ne podređuju svojem krugu, to čine samo ljudi zahtijevajući potvrdu svojega, jer samoga sebe ne može nitko potvrditi.

Mnogi se bave objektivnim svjetovima, ali u njima žive samo svoje, jer objektivni svijet još nije rođen, da bi se njime mogli baviti. Ne postoji znanost koja bi mogla otkriti objektivni svijet – uvijek iznova otkriva samo svoje poglede. Sve je zrcalno i ako napustiš takvo gledište, dalje si od onoga gdje si bio na početku.


U svijet drugoga ulazi se samo kroz koprenu napuštenog.

Sučovjeka osjećaš ili ne osjećaš, u slučaju da si zauzet svojim svijetom. Čovjek sazrije kad napusti svoj subjektivni svijet i kada dvoje jedno u drugome osjete isto, otvaraju jedno u drugome krug mjerljivog, ali očima nevidljivog i zato pred očima vječnosti netočnog.

Sunce također osjeća planete i planeti osjećaju Sunce u cijeloj svojoj točnosti, iako uhvaćenost među njima nije točnost, već ovisnost o točnosti. Planeti su ovisni o Suncu, ali i Sunce je ovisno o planetima te na istoj niti privlačnosti žive svaki svoju ovisnost u kojoj osjećaju jedno drugo, ali jedno o drugom ne znaju ništa.

Kao što Sunce ne pripada planetima i planeti ne pripadaju Suncu, tako tako i čovjek još nikada nije pripadao nikome i ničemu – jer ništa nije znao ni o kome i ni o čemu – samo sila privlačnosti međusobno povezuje ljude.


Sve dok treće ne progovori jednako u prvom i drugom,
čovjek ne zna ništa o drugoj strani.
Tada svima postane vidljivo što je točno.

Ako čovjek ne pristane na drugo, drugo u njemu raspolavlja prvo.
Prvo u čovjeku je točnost, položena u njega.
Drugo u čovjeku je točnost, koju on dopušta.
Treće je točnost koja se rađa i ustaje kao jedna i jedina točnost u svemu.

Duh je treće koje postaje prvo i tijelo je prvo koje postaja treće,
a duša odsjaj među njima i veza među nama kroz osjećanja jedno drugoga.
Ali tužno je što smo tako okrutni,
da samo porazi bude suosjećanja koja u nama tako ostaju samo odsjaji.

Subjektivni svjetovi su nevidljivi mostovi,
koji kroz tvoju savjest uvjetuju točnost,
a nesavjesni ostaju na mostu ovisnosti i sanjaju o rijeci koje nikad nije bilo –
a na njemu premalo prostora za dvoje.