Vrijeme jednog i jedinog

Vjera u pravila života položena je u prirodu čovjeka

VRIJEME-JEDNOG-I-JEDINOG
VRIJEME JEDNOG I JEDINOG

Čovjek u svojoj osnovi nosi beskonačnost i samo se u njoj može smiriti, sve dok bdije nad svojom beskonačnošću, progoni ga nemir.

Vrijeme beskonačnosti je beskonačna praznina i samo prihvaćanjem te praznine rađaju se sadržaji beskonačnosti.

Vrijeme beskonačnosti teče, samo je čovjeku dano da zaustavi vrijeme beskonačnosti u sebi i uvjetuje vrijeme jednoga u dvojnom ili vrijeme beskonačnosti Gospodina.

Čovjeku je darovana sva sadašnjost, osim sadašnjosti sučovjeka – ona mu može biti darovana ili oduzeta po drugome. Najviše što čovjek može učiniti jest očuvati sadašnjost sučovjeka nedodirljivom i ne podređenoj sebi.

Svaki čovjek u sebi brani mjesto vlastite sadašnjosti, a Isus je ishodište te sadašnjosti prenio u sučovjeka i tako otvorio novo mjesto sadašnjosti čovjeka. Po Njemu je beskonačnost dobila ishodište u čovjeku. A za to mjesto morao je umrijeti.

Neki poštuju dar Života i podređuju mu se, a neki ga ne poštuju pa ne poštuju ni sučovjeka. Neki grade suživot kao što pčele grade saće, a drugi saće suživota otimaju i ruše. Propast počinje, kad pljeniteljima počne nedostajati satnih osnova na njihovoj strani, a na drugoj strani ustaje suživot svih odanih, jer više ne postoji zajednička strana u ravnoteži.

Glavni i jedini preokret koji se događa čovjeku jest ili pasti u poštovanje života ili se uzdići iznad života. Ili jedno ili drugo, oboje ne može. Što više poštuješ život, otvorit će ti se više vrata spoznaje. Tako je malen i odan Taj Život pred tobom, položen u tebe. Kad bi barem bio i ti.

Vjera u pravila života položena je u prirodu čovjeka – svakom djetetu, sitnoj pčeli, malom sjemenu, pa ipak… tako je teško čovjeku vjerovati u taj život. Unatoč poplavi taštine koja obavija ovaj svijet u praznine, čovjek u svojem srcu zna, da može vjerovati samo životu.

Poštivajući život, zaustavlja vrijeme i o njemu može sadašnjost izaći iz zatvora dvojnoga u jednom u beskonačnu slobodu jednoga u dvojnome, koja rađa Jedno i Jedino. Tako se jednostavnom odanošću životu odvija posljednja podjela sadašnjosti u posljednje mjesto beskonačne jednosti ili beskonačne razdvojenosti.

Sadašnjost se u Duhu zaokružila u jedno i zaokružuje se u dušama, a kad dođe Jedno tijelo sadašnjosti, svako će se tijelo koje neće moći pristati na svoje nepostojanje, rastrgati na dvoje. U borbi za očuvanje vlastite sadašnjosti brat će ubiti brata, kao što je Kain ubio Abela, a time i posljednje i jedino po Isusu uvjetovano mjesto stvarne sadašnjosti.

Sve što dopušta dvoje, dopušta i rađa jednu i jedinu beskonačnost Života, a sve što zahtjeva svoje jedno i jedino, otima iz vlastitih ruku onaj najjednostavniji, nedodirljivi divlji cvijet Života koji niče sav radostan, ali samo ako je dopušten u cijeloj svojoj beskonačnoj slobodi.