Ljudi smo jedina bića koja se dijelimo prema pravilu dobra i zla

Čovjek ne mora biti pametan da bi imao život uz sebe

LJUDI-SMO-JEDINA-BICA-KOJA-SE-DJELIMO-PREMA-PRAVILU-DOBRA-I-ZLA
LJUDI SMO JEDINA BIĆA KOJA SE DJELIMO PREMA PRAVILU DOBRA I ZLA

Čovjek se rađa kao potpuno ispunjen list ili disketa sa savršenim programom prirode. Rođenjem dobivamo sve elementarne podatke koji se prenose podsvjesno ili duhom. Na ovom svijetu starost čovjeka mjerimo od njegova fizičkog rođenja. U stvarnosti je prisutnost svakog čovjeka tajna milijarde svjetlosnih godina vremenskih tajni Stvorenja.

Čovjekovi preci su sve biljke, mravi, ribe itd.. Naši preci su svi atomi, sva sunca, sve planete svijeta i naš stvarni ja jest sučovjek. Prema tome, svaki je čovjek toliko star, kolika je starost samog Stvorenja. Sa cijelim Stvorenjem smo u bližem ili daljnjem srodstvu.

Tako je čovjek potpuno definirano dovršena stranica genetskog zapisa kako ga je stvorila priroda. Čovjek ima svijest ili slobodnu volju koju kamen, drvo, leptir, konj itd. nemaju, jer nisu potpuno dovršene stranice poput nas ljudi. Zato nemaju mogućnosti potpunog zaokruženja sa životom ili mogućnost perpetuum mobile.

Budući da je čovjek dovršena stranica, on je ujedno jedini oblik Svemira koji sam odlučuje kamo će usmjeriti darovani program. Sam odlučuje hoće li djelovati asimetrično ili suprotno pravilima prirode, ili če djelovati kontrapunktno i tako tvoriti simbiozu sa svojom suprotnošću ili sučovjekom.

Slikovito rečeno, čovjek je poput vlaka s beskonačnim brojem vagona. Ako se odluči za asimetriju, onda je poput vlaka koji vodi u tunel u kojem nestaju svi vagoni. Milijarde svjetlosnih godina podataka gubi se u tami i nestaje s obzora života.

Čovjek koji djeluje kontrapunktno je također vlak s beskonačnim brojem vagona, ali taj vlak dolazi iz tunela. Svakog trenutka novi vagon i na kraju vječno. Jer čovjek zbog pravila savršenog programa prirode koji mu je darovan rođenjem nosi svojstvo vječnosti.

Zbog toga smo ljudi djeca Božja. Mi ne postojimo samo tako. Budući da smo rođenjem dobili sve podatke, u svojim dlanovima imamo beskrajnu vrijednost o kojoj sami odlučujemo. Ta se vrijednost naziva vječnost. To je glavni element potpisa kojeg čovjek, kao savršeno definirano biće, nosi u sebi.

Nijedan fizički oblik osim čovjeka nije dovršena stranica – zato nijedna ne odlučuje  sama o smjeru svoga djelovanja i nijedna ne nosi u sebi potpis vječnosti. Budući da ljudi jedini imaju vječni potpis, na njih osobno okolina nema nikakav utjecaj, osim što se zbog ovih pravila u sadašnjosti okrećemo u odnose.

Slabići će uludo potrošiti tu stranicu. Hrabri će je braniti pod svaku cijenu. Pravilo života je sve i ništa te ništa i sve. Kao sve, sve možemo pretvoriti u ništa ili kao ništa možemo sve dopustiti. Taj ništa ili duh može uvjetovati čovjekovo ozdravljenje. Isus je uskrsnuo mrtve itd..

Čovjek se ne rađa kao dobar ili loš. U čovjeku postoji samo pravilan program prirode. Dijete ne doživljava film kao dobro ili zlo. Ako je film tužan, plakat će. Kada pobjeđuje pravda, veseli se i plješće. U čovjeku je sve u redu s disketom. U odnosima u koje ulazimo možemo biti kontrapunktni (dobri) ili asimetrični (zli). Čovjek sam bira svoj put ili što će živjeti.

Ljudi smo bića koja se dijelimo prema pravilu dobra i zla. Ostala priroda ne poznaje to pravilo jer se dijeli samo na vrste i podvrste. Čovjek se dijeli na dobro i zlo jer više ne odgovara za nadogradnju sustava nego za život kao cjelinu.

Čovjek je disketa koja ulazi u odnos s drugom disketom ili programom. To je slično pogonskom sustavu u mlinu. U slučaju odnosa majke i djeteta, majka je veliki kotač koji svojim odnosom pokreće manji. Ako je majka kontrapunktna osoba, svojim će odnosom prema djetetu pokretati njegov kotač u kontrapunktnom smjeru i dijete će imati dobre temelje. Budući da je to najčvršći dodir, zupčanici kotača se također najčvršće poklapaju. Ako majka živi pogrešan asimetričan odnos,  dijete će također voditi u pogrešan odnos.

 Tabula rasa

Čovjek je nedovršeni list kada ulazi u odnos s drugim čovjekom. U svojem odnosu piše svoju priču ili verificira svoj potpis vječnosti. U svim odnosima koje čini teče njegovo individualno opredjeljenje. Na taj se način piše jedna od brojnih životnih priča u odnosu.

Te su priče jedinstvene koliko je jedinstven potpis čovjeka. U odnosu sa sučovjekom čovjek je jedino dužan biti maksimalno odgovoran prema svojemu životu a to je sučovjek. Zato nema potrebe ikoga siliti na išta. Dovoljno je da čovjek dopušta kontrapunkt, jer kontrapunkt je Božji duh ili Živi život.

Nije čovjekova dužnost nekome »soliti pamet« i učiti ga, recimo, kako mora jesti. Potpuno nevažno. Važno je da sam živi kontrapunkt. Tkogod će se tako ponašati i truditi očuvati kontrapunkt, bit će suosjećajan i živ.

Nije poanta u tome da sudimo. Poanta je u tome da stvaramo dovoljno snažan kontrapunkt. Životno pravilo kaže: »Čovječe, ne bavi se fizičkim manifestacijama, budi kontrapunkt i Duh Božji će urediti sve oko tebe.« »Doći će i otići.« »I doći će i ostati.« »To nije tvoja dužnost.« »Tvoja je dužnost zastati pred svačijim izborom i  prihvatiti ga.«

Isus Krist je jedini Zemljanin koji se postavio u ime luka koji se naziva rođenje -smrt. To je nešto najhrabrije što čovjek može učiniti. U ime života sebe je odveo u smrt. Pokrio je generalni luk života ili cijelog Oca (nepoznanicu). Zato je rekao “Ja sam pobijedio smrt,“ jer sam ju preuzeo na sebe”. „Ja sam bio ispred bijelog pata crn“. „A vi pokrijte barem svoje male lukove“. „Ja sam pokrio generalni luk koji pokriva sve vaše lukove“. „Zato nosim vaš grijeh«. »Vaša je glupost jedino i isključivo u asimetriji«. U tome, da ste među bijelima odmah spremni biti bijeli i među crnima crni«. Na taj način iz čovjeka nestaje sav život.

Vrlo veliki kontrapunkt uvjetuje vrlo velika asimetrija – recimo rat. Zato nakon ratova dolaze najveći procvati. Čim se malo oporave, ljudi žure u asimetriju, zato dolazi do recesija, bankrota, novih ratova itd.. Asimetrija je ono što gomila najviše voli. To se dogodi onda – u toj dobi to je zahvatilo cjeli svijet – kad čovjek „okrene strane neba“.

Kada u našim međusobnim odnosima nastupi neka velika asimetrična sila, kao što je u prošlosti bio nacizam, nije teško prijeći na njenu stranu. Zato slabići uvijek prijeđu na stranu jačih. Danas je glupo izjednačavati one koji su prešli na asimetričnu stranu – s njima koji su prihvatili smrt, zauzeli kontrapunkt i oduprli se toj sili zla.

Asimetrija ukida dostojanstvo svakog postojanja jer ukida kontrapunkt ili Živi život, zato je asimetrična strana prema životnom pravilu uvijek pogrešna. Život ne poznaje nepravednu i pravednu stranu. Sve što je asimetrično, pred Bogom je pogrešno, bilo u ime vjere ili ludosti. Svi kontrapunktni odnosi su, bez obzira na područja, uvijek pravedni, bilo u ime klošara ili genija.

Asimetrija i kontrapunkt se razlikuju kao dan i noć. Jednom kad čovjeka uhvati pretežno magnetno polje asimetrije, ne može se je više riješiti. Što ga više vuče, on se više uobličava.

Jednako je snažno i polje kontrapunkta. Kad čovjek stekne snagu duha, ništa ga više neće otrgnuti i baciti u asimetriju. Zahvaljujući toj snazi Isus Krist je mogao primiti križ. Ako bi u njemu bilo imalo slabosti, ne bi mogao.

Snaga nutrine ili kontrapunkta je u tome, da ljudi podsvjesno osluhnu, bez obzira na to gdje se neka nutrina manifestira. Zar je Isus Krist organizirao predavanja u dvoranama i ojastučenim stolicama? Ljudi su ga sami našli. Privukla ih je snaga njegove nutrine ili Života u njemu.

Kada netko govori, istina ne mora biti zapisana. Svatko u sebi osjeti istinu, zato spontano osluhne. Na kraju je svejedno gdje i kada čovjek sluša: vani na kiši ili kod kuće. Život ti govori: “Nije važno gdje, kada i od koga si stekao spoznaju.” Važno je da jesi.” Važno je samo imati normalan pogled na život.

Čovjek ne mora biti pametan da bi imao život uz sebe. To je “ziheraštvo” koje na kraju čovjeka potpuno udalji od Života ili vlastitog bitka. Čovjek bi morao pristati na stvarnost – na svoje neznanje jer bi samo tako dopustio životu svu mudrost. Čim netko kaže: „Ja znam“, postane glup. Čovjek ništa ne zna. Život u njemu zna.

Slabić je čovjek koji se boji kročiti na drugu stranu vlastitog pravila. Isus Krist je kročio na drugu stranu vlastitog pravila i tamo je bila smrt. S druge strane pravila je živio tri godine. Četrdeset dana u pustinji je na sebe preuzimao pravilo izvora – pravilo mrtvoga. Onoga trenutka kad je zauzeo pravilo mrtvoga, život je mogao djelovati i preko njega se odražavao beskrajno. Taj život koji je djelovao, bio je Bog u njemu.

Ljudi koji se trude biti savršeni, ne nose u sebi nikakvu dimenziju života. To su bijeli klonovi. Svi se boje biti crni. Kada čovjek prijeđe granicu i stane kao bijel među bijele, on je izgubljen. Od tog trenutka nadalje muči se u beskrajnoj asimetriji svega. Morao bi riskirati barem za milimetar i prijeći granicu koja dijeli asimetriju od kontrapunkta.

Kako živi dijete? Kad je tužno, plače, a kad je sretno, smije se. Prirodno plače, prirodno je sretan i prirodno vidi psića. A danas umjetno plaču i idu na tečajeve za umjetne osmjehe. Bilo bi dovoljno živjeti barem djetinje osnove…

Prelazak svijeta na jednu stranu ili asimetriju uvijek rezultira propašću. Veliki potop i Sodoma i Gomora poznati su primjeri iz Svetoga pisma. (Ako među njima nađem samo jednog pravednika (kontrapunktnog), neću uništiti grad.)

Izlaganje kontrapunktu je jedino što Život traži od čovjeka. Duh Života ili Sveti duh može se probuditi samo u ime kontrapunkta. Kada je neki čin asimetričan, ne postoji informacija u duhu stvarnosti. Zato nitko ne zna o čemu se radi.

Asimetričan čovjek može stalno nešto govoriti i objašnjavati pa ipak ne može uvjeriti razumnog i normalnog čovjeka. S druge pak strane, kratke Isusove misli pokrivene njegovom žrtvom već dvije tisuće godina stoje kao da su ulivene u zlato. One su krajnje jednostavne jer čine pravilo samoga života, ali razumije ih samo onaj koji i sam živi kontrapunkt.

Sva carstva i sustavi koji su ikada postojali, propali su zbog ukidanja kontrapunkta. Svaka propast posljedica je nesnosnog života u asimetriji. Kada život postane nesnosan, ljudi ga počinju rušiti.

U ovo vrijeme rušenje je započelo s terorizmom, masovnim ubojstvima u školama, nemirima po cijelom svijetu, selidbom naroda i sl.. Uzrok tome je nesnosan položaj čovjekova svijeta. Budući da kontrapunkt više nema »domovinska prava«, ljudi ne mogu egzistirati u unikatnosti života. Kada se kontrapunkt prekine, započne nenormalnost. Tako počinje raspad svih čovjekovih ili asimetričnih sustava, a time i raspad ovoga svijeta.