Tvoje ljubljeno

TVOJE-LJUBLJENO
TVOJE LJUBLJENO


Sve što svoje podređuje tuđem, u tuđem će biti odrješeno svojeg,
a sve što tuđe podređuje svojemu, u tuđem će biti vezano uz svoje.

Sve moje je samo tuđe i sve tvoje je samo tuđe,
a kad sve moje postane tvoje jedino i tvoje jedino moje,
jedno u drugome ćemo biti odrješeni svojega.

Jedni po drugima gledamo i vjerujemo, kad nam objašnjavaju što vide,
jer vezani samo uz sebe ne bi ništa vidjeli,
a jedni u drugima ćemo gledati i sami vidjeti.

Čovjek je zarobljenik vremena i vrijeme je zarobljenik čovjeka,
jer je sve, pa tako i čovjek, samo oblik zarobljenog vremena.
Zato je svaki čovjek ovisan o nečemu pomoću čega se drži svojeg vremena
i vrijeme je zarobljenik njegove ovisnosti.

…pa opet putujemo jedni kroz druge…
jedni drugima smo vrijeme kroz koje putujemo, ovisni o onome što volimo,
a ipak samo stranci u svemu što volimo,
sve dok je vrijeme naš zarobljenik, a mi u njemu ovisnici o svojoj ljubavi.

Samo kroz bol nastalu nekim gubitkom čovjek pušta voljeno vrijeme iz svojih dlanova.
Svi žive djelomičnu ovisnost koje nisu svjesni,
a puna se ovisnost pojavi kad se čovjeku oduzme ono o čemu je ovisan.

Koliko ljudi, toliko ovisnosti,
netko može kontrolirati ovisnost, a netko ne pa ovisnost ima kontrolu nad njime.
Kad se ovisnost više ne može kontrolirati,
čovjek na neki način izgara u vatri vlastitog nemira, jer joj se nije mogao podrediti.

Kad čovjek izgubi ono što voli, samo je razum onaj koji u njemu govori
i mudar čovjek zna da ništa nije njegovo,
da je samo ovisnost kroz koju ispušta voljeno vrijeme iz svojih dlanova na slobodu.
Kad pustiš sve svoje vrijeme iz svojih dlanova,
postat će vrijeme u dlanovima slobode.

Sa svime što sami želimo, vodimo bitku s vjetrenjačama,
a mogli bi prepustiti vremenu,
jer vrijeme je vjetar, koji nas odnosi u svemu čemu smo dorasli i pustimo,
kao pahulju snijega u dlan vječnosti.