Uhvaćeno vrijeme


Sve u sebi umire, a u drugome rađa život.

Ti si vrijeme uhvaćeno u prostor – ti si prostor uhvaćen u vrijeme.
Prostor, uhvaćen u vrijeme je prolaznost – vrijeme uhvaćeno u prostor je rast.

Sve lovi ravnotežu izvan sebe, umjesto da pristaje na jednostavno vrijeme u sebi,
zato nigdje nema nikoga, već samo jedni kraj drugih love ravnotežu.
Sve što lovi život je smrt i zbog toga smo samo živuća smrt,
jer tamo gdje lovimo ravnotežu, rađamo samo novu smrt.

Najteže od svega je naći prijatelja, jer je najteže od svega biti prijatelj.
…ali i najjednostavnije, kad dopustiš da budeš samo vrijeme u dlanovima svega
i sam postaneš dlan tuđeg života.

Vrijeme je učitelj, koje svakog podučava, ali progovara samo iz onih što pristaju
na tuđe dlanove.
Vrijeme nesvjesno govori u onome koji je dopustio živjeti tuđim dlanovima,
a tko ustraje na svojima, gasi život u snovima vlastite svijesti.

Jedno je mjesto vremena – jedno mjesto života, a beskonačno dlanova
koji brane svoje vrijeme.
Kad bi darovao mjesto vremena, dlanovi bi oživjeli,
a sve dok živiš svoje vrijeme, loviš samo smrt u svoje dlanove.

Ništa se ne može poništiti.
Sve što spušta svoj oblik na vertikali vremena, pada u tuđe dlanove.
Kad ćeš moći bez svega, živjet ćeš u svemu.

                                                                                  …