O ponosu

Ono što si dopuštamo bez pristanka bližnjih, nije ljubav

O-PONOSU
O PONOSU

Čovjek je rođen prema tajni po imenu vječnost, zbog toga na to ne može biti ponosan. Tako se je rodilo i drvo, ptica ili kap u moru. Zar bi ona trebala biti ponosna na to što je kap? Kada čovjek ponosno ustane, sličan je kapi koja se digla iznad oceana i rekla: ”Postojim!

Čovjek može biti ponosan samo na svoju glupost. Nitko od onih koji su u životu bilo što istinito otkrili ili spoznali nije mogao  biti na to ponosan, već prije razočaran što tako malo zna. Glupo ponosan može biti neki narod na svoj imperij kojeg je izgradio na prevaru ili upotrijebivši silu nad slabijim. A bezgranični ponos, to je već ludost.  Takav je ponos kroz povijest uvijek zahtijevao bezbrojne žrtve.

Ponos je zatvaranje vrata pred stvarnošću i životom. Isus Krist nije tražio da budemo ponosni na njegov križ – nije tražio da mu izgradimo crkvu visoku tristo metara. Rekao je da do njega dođemo svi koji smo opterećeni. Rekao je da želi milost, a ne utjehu. Njegova je crkva milost i on nije dao život za nas iz ponosa, već iz milosti.

Ne može se istovremeno služiti sebi i drugima. Na žalost, mnogi ljudi ne razumiju vjeru i na njen račun stvaraju vlastiti identitet. Nije vjernik onaj koji ide u crkvu samo zato da bi bio vjernik, već onaj koji vjeruje i ima povjerenje u spontanost i pravilnost svih sljedova života. Zato bi i crkva morala biti hram prijateljstva, gdje bi ljudi svoje duše darovali jedni drugima i tako napuštali sebe.

Normalnost znači odustati od utakmice za sebe i položaja do kojega nas ta utakmica vodi. Jednostavno treba poštivati danu situaciju, trenutak kad nešto ili netko stoji pred nama i nagovara nas. Na taj način dopuštamo i poštujemo sam život. Nemojmo od drugih tražiti da nas poštuju, nego poštujmo mi njih, bez obzira poštuju li nas oni ili ne. Tada ćemo biti zaista slobodni.

Ljubav nije pojam za nešto osobno, nego pojam za darivanje. Ljubav je ono što dopuštamo drugima i drugi dopuštaju nama. Ono što si dopuštamo bez pristanka bližnjih, nije ljubav.

Život uvijek poznaje samo jednog čovjeka, pojedinca, a nikad cijelu obitelj, mjesto ili narod. Svaki čovjek može biti tama ili svjetlost. Svaki čovjek može drugome biti pogled u život ili smrt.

Za toliko, koliko smo Čovjek, nitko nas ne može prevariti svojom slikom, jer nas čuva Duh otvorenosti snagom naše iskrenosti.