Ravnoteža stvarnosti

Samno odnos koji mu oduzima ravnotežu, otvara oči stvarnosti u čovjeku

RAVNOTEŽA STVARNOSTI
RAVNOTEŽA STVARNOSTI

Stvarnost je uvijek uz čovjeka, ali čovjek je nje manje ili više svjestan. Oni puni sebe nisu nimalo svjesni stvarnosti. Tko je u potpunosti sa stvarnošću, gleda očima stvarnosti – a tko je samo sa sobom, zuri samo u vlastiti san i slijep je za stvarnost.

Čovjek je po svojoj prirodi primarno biće, ali na životnom putu može se od svoje primarnosti i odmaknuti. Što se više odmiče, postaje svjesniji i spoznaje više  stvarnosti.

U svakom odnosu teče proces odmicanja i uzimanja mjesta primarnom. Onome koji se odmiče od svoje primarnosti u odnosu, sekundarnost uzima položaj u njemu, a tko u odnosu zauzima mjesto primarnog, u sebi se s njom zavezuje.

Kad krug odnosa pređe polovicu, primarni će nadjačati sekundarnog, a kad se krug odnosa ispuni, u potpunosti ga podredi sebi. U tom trenutku naboj nadmoći nestane i odnos mu više nije zanimljiv, zato odlazi dalje. Ali kamo? Svakim novim odnosom korak dublje u svoj san i dalje od stvarnosti.

Krug odnosa između dvoje što odstupa od svoje primarnosti je krug rađanja stvarnosti. Na polovici odmicanja stvarnost im otvara oči za sadržaje stvarnosti, ako se mogu u potpunosti odmaknuti od sebe, stvarnost se ostvaruje u rođenim sadržajima.

Čovjek lovi ravnotežu u svemu što ga okružuje, ali mu sve u što gleda oduzima ravnotežu. Što ju više lovi, više ju gubi. Nikakav odnos ne daje i ne može dati čovjeku ravnotežu. Čovjek u tebi ne traži ravnotežu, već tvoje nepovjerenje u Čovjeka u sebi traži potvrdu nekog zamišljenog, sanjarskog vlastitog identiteta.

Samno odnos koji mu oduzima ravnotežu, otvara oči stvarnosti u čovjeku. Sve dok nećeš spoznati stvarnost do te mjere da joj možeš vjerovati, lovit ćeš sanjarske ravnoteže, a da dopustiš stvarnosti da te vodi, ne bi samo ona bila s tobom, već bi i ti bio s njom. I bio bi u savršenoj ravnoteži čovjeka – u ravnoteži stvarnosti.