Čovjek zna

Čovjek je jedino biće koje je u svojoj osnovi destruktivno

ČOVJEK ZNA
ČOVJEK ZNA

Čak i kad bi sve na svijetu varalo i ne bi bilo nijednog primjera nevarajućeg izvana, čovjek bi u sebi znao da vara. Jer njegova mu prisutnost govori o svemu gdje vara, a vara u svemu, gdje lovi i sastavlja kudikamo više od osnovne prisutnosti. Samo je osnovna prisutnost čista jer se ni u čemu ne zrcali. Kako god se čovjek odzrcali u bilo čemu, vara svoju osnovnu prisutnost u zrcalu i zrcalo ga razdvaja od nje, a time i od njega samoga,

Ništa u svemu – sve u ničemu – jedno s drugim prekriženo. Sve je prekriženo jer vara i sve vara jer je prekriženo, ali samo čovjek zna za svoju prevaru.

Osnovna prisutnost je ništa u svemu. Sve dok čovjek na nju ne pristane, zrcali se kao sve u ničemu, a ostaje samo ništa u svemu. A kad bi čovjek na nju pristao, otpao bi poput sjemena u svoju smrt – i poput sjemena porodio proljeće u svemu.

Jedan život u svemu rastavljen na tisuću života – jedna svijest, sastavljena u tisuću sadašnjosti ili svijesti.

Sve je rastavljeno izvana:

  • valovanja – podjela na polovicu,
  • mikrokozmos – podjela na četvrtinu,
  • makrokozmos – podjela na osminu.

Jedino je čovjek sastavljen po svemu izvana i jedini koji je rastavljen iznutra.

Čovjek je individuum koji u sebi ima usidrenu podjelu na polovicu – podjelu svijesti na ja i ti. O čovjeku ovisi hoće li poštivati podjelu koja je urezana u njega i dijeliti se u životu ili će koristiti polovicu ili podjelu druge strane za cjelinu svoje strane. Ako će se po svemu dijeliti, ništa će se kroz sve u njemu smanjiti iz svega do osmine, ako će pak sve koristiti za vlastitu slagalicu, ništa će u njemu nesvjesno rasti po svemu do cjeline.

Čovjek je jedino biće koje je u svojoj osnovi destruktivno, jer samo podjela ili destrukcija kod sebe, gradi čovjeka ili kontrapunkt na drugoj strani. Sve što je konstruktivno kod sebe, destruktivno je na drugoj strani. A kad druga strana pristane na svoju osnovu – na podjelu do osmine ili smrt kod sebe po svemu, sve je odvojeno od ničega i ništa silazi s križa svega.

Isus je pristao na potpunu destrukciju ili na smrt po svemu, i tako su po Njemu sve i ništa u čovjeku odvojeni, a sve dok ne sazrije sve ili ništa u tebi čoveku, u odrazima razlika neprihvaćenog ništa, gase se zvijezde svega na križu Jedinoga.


Kad ugasne čovjek poput zvijezde svega na nebu ničega Gospodinova,
Gospodin će sići s križa svojega Sina
i odvojiti sinove od sinova i združiti u jedno sve što je Njegovo.

Sve što je bilo združeno po pravilu svega u ničemu,
bit će rastavljeno iz svega u ništa.
A sve što je bilo rastavljeno po pravilu ničeg u svemu,
bit će iz ničega sastavljeno u sve.