Tri crkve

TRI CRKVE
TRI CRKVE

Čovjek je rođen u mrtvom kutu između jesam i nisam – između svega i ničega, zato može slobodno birati svoje misli i puteve koji ga ne znajući vode u zemlju netko ili nitko. Svaka povratna informacija čovjeka stavlja u položaj nitko i može doći u ravnotežu samo prihvaćanjem te činjenice

Priroda odnosa se tijekom vremena mijenjala. Na početku su svi odnosi bili pod svodom prve crkve – pred Kristom, zatim pod okriljem druge crkve – po Kristu, u to vrijeme padaju pod nebo posljednje, treće crkve – u Kristu.

U prvoj crkvi međusobnih odnosa (kugla) čovjek je mogao proizvoljno doći u ravnotežu. Svaku informaciju koja ga se ticala mogao je kontrolirati iz ishodišta, poput nekoga tko je samorazumljivo prisutan: »Znam da jesam«, ili je na sebe preuzeo povratnu informaciju, analizirao se i podjelio.

U vrijeme druge crkve međusobnih odnosa (kružnica) čovjek je mogao biti mirišljavi cvijet, a sučovjek kraj njega uvela ruža, ili je drugoga dopuštao kao procvalu ružu i preuzeo na sebe suprotnost.

Vrijeme treće crkve (točka) ili vertikale nastupa, kad dvoje nitko jedno po drugom sjedini prvu zraku netko. Nestaje mrtvi kut u kojem se ne vidi nosi li vuk ovčju kožu ili se ispod vučje skriva ovca, a s njime i slobodna volja. Jednome ostaje janje – nitko,  a drugome vuk –netko.

Tržnica na kojoj se prodaju međuljudski odnosi je završena i sve je bijednije prodavati ikakvo ime u to vrijeme. Ne postoje više posredni odnosi, preko kojih je čovjek učio u vrijeme prve i druge crkve, a u trećoj ostaje samo neposredni odnos – odnos sa samim sobom. Sve što je dobiveno posredno – nije dobiveno, a posredno izgubljeno – nije izgubljeno, već samo osobni ili neposredni odnos donosi ili odnosi.

Prirodne sile u tebi će se boriti za opstanak jesam, poput mačke bačene u vodu što se bori za svoj život, a da bi prihvatio nisam ili svoje stvarno stanje, moraš biti jači od svoje prirode. Ali prirodu se ne može ukrotiti na brzinu, zato je težak i dug put do zemlje nitko.

Isus je sve svoje riječi stavio u tvoj osobni odnos – tamo je put, istina i život. Potpuna istina je svjetlo na putu koje ti pomaže prihvatiti da si onaj kojeg nema.

Komunikacija između netko i nitko blijedi. Netko nema vremena da bi bio nitko – a nitko nema volje biti netko. Netko više nema snage ući u prostoriju nitko, jer ne može opstati kao nitko, samo gleda u prostoriju i čudi se: “Svi su samo nitko, tama među tamom – mrtvaci među mrtvacima, ta Gospodinovo svjetlo svijetli među njima – ništa im ne nedostaje i sve se otvara.” …u sobi nitko zavije Duh Sveti.

U Gospodinovu ogledalu vječnosti nitko postaje sve – a netko, koji je kod sebe sve, postaje nitko.