Između tebe i mene

Točnost nije srčana, – ali je srčanost točna u prihvaćanju svih razlika

IZMEĐU TEBE I MENE
IZMEĐU TEBE I MENE

Sve dok si izvan tona, kretnje, misli, nekoga…, uvijek ćeš biti prespor ili prebrz i ne možeš biti točan. Tek kad si unutar tona, kretnje, misli, nekoga…, točan si bez razlike, jer si u sebi, a ne po pojmu pred sobom.

Sve izvana lovi ili pretiče ono iznutra, zato je nemoguće da bi bilo točno. I sve iznutra nemoguće, da bi bilo netočno, jer je samo nastavak onoga što rađa izvana.

Sve dok si između izvana i iznutra, bit ćeš u razlici između mene i sebe, i u toj se razlici rađaš ti ili ja – ali samo jedno u drugome ti i ja.

Ništa nije izuzeto iz razlike, jer sam si razlika, drugačije te ne bi bilo. A koliko si, si prije, nego jesi i po prihvaćanje svih razlika koje su samo odraz tvoje razlike, odlaziš od sebe, jedine razlike koja te razdvaja od tebe samoga.

Rođen si iz Jedinoga bez razlike – iz nepostojanja, zato si postojanje prije nego jest, da bi mogao uzeti razliku na sebe i poroditi život. A sve dotad si samo razlika ili postojanje nepostojanja koje prolazi bez pokrića, sve dok razlika ne prihvati razliku u sebi.

Točnost nije srčana, ali je srčanost točna u prihvaćanju svih razlika.

Svijest uvijek pretiče, zato uvijek kasni, a podsvijest točnost trenutka u svemu što iz razlike plane poput zvijeri nad tobom i svime, ali samo u svjesnosti prihvaćenje jedine razlike, tebe samoga, koje iskorjenjuje oštre otimačke kandže u tebi i iz snova zaboravljenih razlika budi stvarnost.

Do sada si se u svemu susretao samo sa svojim snovima, a sada ćeš se sve više susretati sa stvarnim sobom u svemu, u koliko ćeš dopuštati stvarnost stvarima. A još ako ćeš braniti svoje snove u svemu, stvarnost svega, pa i nestvarnoga, drobit će te snagom razlike tvojega sna.

Sve dok se stvarnost dotiče čovjeka samo posredno, čovjek može živjeti svoj san ili razliku neovisno o stvarnosti, jer ga u ravnoteži stvarnosti drži Onaj koji je razliku stvarnosti uzeo na sebe i po Kojem nepoznanica ima tlo pod nogama a traženje put pred sobom.

Kad se jednom spozna istina, prst stvarnosti se dotakne svakoga iznutra ili neposredno. Ako čovjek, probuđen u sebi, još uvijek ustraje na svojem snu, stvarnost mu i to dopušta, jer stvarnost je beskonačna sloboda koja svemu ostavlja slobodni put. Ali u snu više nema puta, jer put smo ja i ti sve dok smo u razlici.

Sve razlike izvana pretvorit će se u prah, a na mjestu prihvaćene razlike već niče zlatno klasje i na napuštenom polju razlika tvojeg i mojeg rađa jedno i jedino bez razlike.


Živimo u razlici između tebe i mene i samo jedno po drugome odlazimo tamo,
odakle smo rodom, da bismo jednom mogli doći.

Onome koji odlazi, s druge strane dolazi u susret sve i otvara mu puteve,
a s onime tko živi svoj san, sve odlazi na kraj puta.