Ogledalo

OGLEDALO
OGLEDALO

Odan čovjek je u duhu velikog ogledala kojeg nema, zato stoji poput sata i čeka na cjelinu. Dušom zuri u malo ogledalo koje je prema velikom ogledalu razdrobljeno u svaki njegov pogled i protiče poput sekundi (treći svijet), minuta (drugi svijet) i sati (prvi svijet). Pogledima sjedinjava djeliće malog ogledala u veliko, sve dok se ono ne rodi i oteče u duhu malog čovjeka u Gospodinu.

Nadmen čovjek je u duhu malog ogledala koje stoji i dušom zuri u veliko ogledalo u svemu. Pogledima drobi veliko ogledalo u prah prema pravilu sati, minuta i sekundi. Kad malo ogledalo protekne u duhu velikog, prekrit će ga prah velikog ogledala zauvijek.

Svi mi spavamo. Netko spava neposredno u velikom i u svojem se snu posredno cjenka s malim – a netko neposredno spava u malom i svom snagom traži velikog u svojem snu.


Sat već otkucava, jer vrijeme otvara dlanove prema sedmoj, kad se treba probuditi,
Svi trljaju oči, a teško onima koji će gledati mali i nemoćni,
izgubljeni u tami,
„i blago onima koji će jedni u drugima gledati u Mene“, govori Gospodin,
jer u sebi neće više nikoga imati!
Moja će vam zora otkriti da vas još nije bilo,
iako ste plakali, smijali se i pravednost dijelili.