Isti

Udaljeni smo jedni od drugih, zato smo si blizu

ISTI
ISTI


Ništa izvana ne možeš mijenjati, jer to si ti,
ništa iznutra ne treba mijenjati, jer i to si ti,
gdje možeš prihvatiti sve što je izvana.

Rođen si kao osmina izvana, a zarobljen si u onome iznutra, u čemu se odražavaš, ako ne prihvatiš onoga izvana.

Sve što pristaje na osminu izvana, rađa se iznutra na drugoj strani i u njoj postaje isto. Sve što ne pristaje na osminu izvana, odražava se i ulovi u ogledalo iste strane, unutar koje sam u sebi postaje netko drugi. Ako dvoje prihvati ono izvana ili jedno drugo, iznutra se rode kao jedno i jednako.

Isus je pristao na osminu izvana, ni u čemu se nije odražavao iznutra i zato je u sebi jednak tebi, a u tebi spavjući, sve dok je unutar tebe odražen kao ti.

Svjetlost je samo druga strana tame, kao što je tama samo druga strana svjetlosti, a čovjek je na tankoj liniji između prve i druge strane, odražen u svoje ime, samo On bezimeni, isti svemu do zadnjeg dana. Kad su onoga dana Čovjeka stavili na križ, jer nije imao ime, oprostio je, jer savjest je u Njemu govorila: ”Nisam čovjek sve dok nisam čovjek u nekome.”

Dvoje je – identično. Sve dok se nalazi na dva mjesta, ne znamo je li jedno ili dvoje. Kad napustimo mjesto, znat ćemo je li jedno u dvojem ili dvoje u jednom. Jedno je i jednako, ali sve dok se nalazi na drugoj strani, dvoje je. Tko se smiluje onome na drugoj strani, može spoznati da je jedno i jednako u dvojem – a tko se ne smiluje, neće nikad znati da je jednako i ono jedno i jednako postaje dvoje u njemu.

Sve što je izvana daleko – iznutra je blizu, a sve što je izvana blizu – iznutra je daleko.

Udaljeni smo jedni od drugih, zato smo si blizu. Sve izvana sve se više krči, a sve iznutra se sve više širi te se na granicama jedan drugoga sve više tiče vlastitog. Kad svjetlost ili ono izvana prijeđe brjegove tame, tama ili ono iznutra prijeći će brjegove svjetlosti i tada više ništa neće biti isto, iako će sve biti isto.