Prihvaćanje konačnosti

Nebesa nisu negdje tamo – ona su stvarnost koja se rađa u tebi

PRIHVACANJE-KONACNOSTI
PRIHVAČANJE KONAČNOSTI

Beskonačno stanja na izbor kao pisma u poštarevoj torbi,
sva su pisma poslana na istu adresu –
konačno prihvaćanje vlastitog stanja.

Uvijek si u nekakvom stanju od kojeg uvijek bježiš jer ga ne možeš prihvatiti kao konačno. Zato sanjariš o drugom stanju, ali kad bi i do njega došao, opet bi sanjao o nekom trećem… I tako se krug iluzije vrti na račun nemoći prihvaćanja konačnosti.

Eva koja je ubrala jabuku nije htjela prihvatiti stvarno stanje, nego je željela postati boginja i posjedovati matematiku Boga. A nju nitko ne može posjedovati. To je matematika stvarnosti koju nećeš razumjeti ni na ovom ni na onom svijetu.

Isus je po volji Gospodina određen za konačno stanje križa kojeg je prihvatio na krvavom putu. Sin stvarnosti na nemilost prepušten svijetu iluzije jer svoje nije imao. Iluzija mu je pripisala najsuroviju stvarnost – križ. Da se tome usprotivio, ne bi postao temelj stvarnog svijeta. Po njemu svatko ima snage prihvatiti sva stanja jer svojim je darivanjem pokrio sva stanja i nosi svačije stanje. Samo onaj koji prihvaća svoje stanje, pada u Isusovo i On u njegovo i bit će jedno u stvarnosti.

Slabići se bave iluzijama, a stvarnog se stanja boje kao vrag križa. Vrag, majstor iluzije, bježi od križa – temelja stvarnoga svijeta, koji označava početak kraja vladavine iluzije.

Stoga prihvati svaku situaciju – prihvati stvarno stanje u kojem se nalaziš i bit ćeš na ishodištu stvarnosti. Tu počinje novi svijet – svijet čuda…

Nebesa nisu negdje tamo – ona su stvarnost koja se rodi u tebi.

Čudo na nekom mjestu (Međugorje, Fatima, Mali Lošinj..) se dogodi kad čovjek konačno pristane na svoje stanje. Mjesto svojom milošću uvjetuje da čovjek postane ishodište za unutarnje stanje – Božje pravilo. Prihvativši ga, čovjek više se ne cjenka pravilima odsjaja. Ozdravljenje je izravna posljedica stvarnosti kojoj se čovjek daruje za par.

U tom se trenutku takvo milostivo mjesto rađa u svakom odanom čovjeku, svijetli mu poput svjetiljke stvarnosti koja više ne gasi. Vratit će mu zdravlje, olakšati muke duše i osloboditi duh – do savršenstva i beskonačnosti.

U tom trenutku život postavlja sve ljude u konačno stanje, njihovi odsjajni svjetovi više nisu kompatibilni konačnom stanju koje ima autoritet nad njima. Histerija što se javlja u čovjeku zbog nedostatka moći za prihvaćanjem vlastitog konačnog stanja, ekvivalentna je sili stvarnosti i zbog toga neobuzdana. Više se ne temelji na proizvoljnim i odsjajnim pravilima iluzije, već je posljedica izračuna Gospodinove matematike.

Zavaljujući mudrosti lakše ćeš prihvatiti stvarno stanje i u zadnji tren konačno stanje. Mudrost je također konačna i na taj način oslobođena zadatka da nagovijesti vrijeme stvarnosti. Govorila je o vremenu koje dolazi i crtala zemljovid stvarnosti. Kad se zemljovid nacrta, kazana je konačna mudrost i treba prihvatiti konačno stanje da iz zemljovida ustaje zemlja. Ako ima zemljovida, bit će i zemlje. Ali to zna samo odan beskućnik – tajna Božjeg kraljevstva skrivena je moćnicima u zlatnim dvorima.