Božje lice

Sve što vidimo kao svoju istinu je samo naša istina, zato ne služi nikome

BOŽJE LICE
BOŽJE LICE

Božje lice što spava u svakome od nas,
oslikano je poput freske kistom vremena i bojom nasljednosti.
Mudar čovjek poput restauratora skida sve nanose nasljednosti ili izvornog grijeha,
sve dok im se ne izgubi svaki trag i samo tako može u njegov slobodni trag
iz ničega ući Gospodinov original njegova lica.

A glupan slika preko svojeg lice tvrdeći da na to ima sveto pravo, koje mu nitko ne može oduzeti ili ograničavati te se svim bojama bori za njega pod cijenu života.

Jednom kad napokon napustiš bilo kakvo svoje lice i pred sobom ostaneš bez obraza, nosit ćeš Božje koje će iz tebe sijati poput svjetla u tami za sve druge, a sam ćeš u vječnom miru i spokoju čekati na Božja lica po onima koji su svoje napustili.

Sve dok se boriš za trunku svojeg lica,
znaj da si u čistilištu – u svijetu kojeg nema.

U svima onima koji su u sebi detaljno nadogradili svoje lice – na temelju Božjega, Božji će u njima odumrijeti i povući će ih tornado vječne tame krutih lica smrti.

Ako si mudar, sigurno znaš da stoji, kao što je Isus govorio:
»Zaista, zaista kažem vam – nema te sile koja će vam narušiti mir,
ako ste dar bez lica svoga i u ime svoje.«