Prihvaćanje

Sama smrt je prisila na prihvaćanje, a život je vrijeme prihvaćanja te prisile

PRIHVAĆANJE
PRIHVAĆANJE

Tek kad je nešto definitivno, može doći do prisile na prihvaćanje. Sad je prepoznat trenutak i sav svijet, a ne samo pojedina djela, ide u prisilu prihvaćanja zaustavljenog vremena.

Kad je nešto savršeno, više nema gravitacije već samo prihvaćanje vertikale. Ono što je u točki zaustavljeno, može se samo prihvatiti ili mu se može oduprijeti. To je granica preko koje se ulazi u vječni život.

Čim čovjek mijenja vjeru u relikviju svoje sigurnosti, ne prihvaća zaustavljeno stanje.

Do sada ništa nije bilo „zamrznuto“, već je bilo u gravitaciji kad su ljudi mogli reći: »Dogovorit ćemo«, ali uvijek na račun nečijeg zaustavljenog stanja. Sada je svaki trenutak djelovanja zamrznut u trenutku, ako nema prihvaćanja zaustavljenog stanja s dviju strana. Prisila na prihvaćanje ili zamrznuto stanje je zadnja milost nad ljudima.

Prihvaćanje donosi proljeće – a neprihvaćanje vječni mraz.

» Oče, u Tvoje ruke predajem dušu svoju, «
Rekao Je i Njegovo se vrijeme zaustavilo u Očevoj desnici,
Čekajući dan
Kad će Se s nekim igrati poput vjetra u proljetnom cvijeću.