Suputnik

Koliko ustraješ na istome u sebi, toliko si u drugome stranac

SOPUTNIK
SOPUTNIK

Prvi i zadnji suputnik na svim tvojim putima.
Ako si manji od njega, uvijek drugačiji i zato u svima koje susrećeš na putu jednak,
kao da si već odnekud poznat.
Ako si veći od njega, u istome sebi povezan sa samim sobom,
a u svim drugim obrazima vlastite samoće neprepoznat.

Možeš biti malen – život je uvijek manji od tebe, možeš biti velik – život je uvijek veći od tebe. Možeš samo biti manji od života pred sobom ako si odan – i veći u svojoj oholosti ako ga podređuješ svojem snu. Ni veći ni manji, nego život istinit u prihvaćanju vertikale – u neprihvaćanju san izgubljenog u ogledalu istog.

Uhvaćen si u istoga u vremenu i prostoru, ali dano ti je,
da se u odnosu na vrijeme i prostor – na sučovjeka, oslobodiš istoga o sebi.

Kao isti si uhvaćen u vrijeme i prostor, ali u odnosu na vrijeme i prostor možeš dopustiti različitost i tako ćeš se osloboditi istosti. Tvoje je tijelo uhvaćeno u vrijeme istoga, tvoja duša u prostor istoga, ali u duhu možeš pristati na drugoga i tako napustiti sebe. Koji pristaje na drugoga, u drugome je isti, a koji ne odustaje od svojega, stranac je u svemu.

Djeca su uvijek različita i zato bliska sučovjeku. Ali kad čovjek u nekoj točki života i promatrajući se u ogledalu postane isti, poveže se sa samim sobom i u ogledalu počinje rasti. Iz svih odnosa koje si živio u svoju korist na račun drugoga, ustaje iz ogledala isti onaj koji naređuje onome koji bi mogao biti beskrajno drugačiji od tebe samoga.

Čovjek bi morao pobijediti princip uvijek istoga u sebi jer sve dok je isti u sebi, drugačije na sve reagira, a tek kad iz sebe pusti istoga, u njemu reagira život ili bitak.

Koliko ustraješ na istome u sebi, toliko si u drugome stranac, a ukoliko pristaješ na život, toliko si u sebi drugačiji i zato možeš biti isti ili jedno sa svime. Ljude u tom trenutku neće razdvajati fizičke prepreke, već sudbine zamrznutog trenutka u istome ili mrtvoga prostora u svemu gdje nisu pustili svojeg.

Isus je pristao na beskrajnu različitost i tako uvjetovao par svemu,
zato je sa svakim poput njega samoga,
a kad bi i ti pristao na beskrajno različitoga u sebi,
ne bi samo život bio jedno s tobom, nego bi i ti bio jedno sa Životom.