Razdvojenost

Čovjek ne osjeća napor zbog situacije, već zbog neopuštenosti u situaciji

RAZDVOJENOST
RAZDVOJENOST

Čovjek se rađa prije nego počinje postojati, kao biće u biću, zato je već u osnovi razdvojen, dvostruk ili dvojedini. Njegovo glavno iskušenje je biti jedan, jednojedini. Koliko se čovjek drži samoga sebe, toliko je razdvojen od drugih i toliko druge poima kao strance.

Koliko si stranac na svojoj strani, toliko ćeš stranca uvjetovati na drugoj strani. Koliko drugu stranu ne uzimaš na svoju stranu, toliko je ona stranac u tebi i toliko si ti stranac u njoj.

Tamo gdje se čovjek odriče samoga sebe čini nesvjesni par s ljudima i stvarima po kojima sve automatski teče u fluidu života. Tamo gdje se čovjek zatvara u vlastite prostorije, tama napora na plaštu svjesnoga prekriva poljane nesvjesnog i gasi fluide života pod sobom.

Kada se odrekneš nečega svoga u nečije ime, vrijednost mu se udvostručava. A kada se ne odrekneš onog čega bi se trebao, nastaje dvojnik koji prepolavlja vrijednost onoga što imaš. Svime što zadržiš za sebe smanjuje se vrijednost onoga što misliš da imaš jer sam ju raspolavljaš, a svemu čega se odričeš vrijednost se u jednome uvećava.

Čovjek ne osjeća napor zbog situacije, već zbog neopuštenosti u situaciji. Koliko čovjek brani svoje, toliko je netko drugi i toliko je neopušten. Napor nikada ne ovisi o težini postupaka, već o tome koliko je čovjek opušten ili neopušten.

Sve dok u ime Jednoga postojiš u dvojem, možeš do mile volje udvostručavati ili raspolavljati vrijednosti beskonačnosti u sebi, ali kad se pojavi Jedino, razdvojit će one koji međusobno umnožavaju vrijednosti od onih što ih razdjeljuju.

Bilo je vrijeme Mojsija – vrijeme jednojedinog ili nedjeljenih vrijednosti i vrijeme Isusa – vrijeme dvojedinoga koji je uvjetovao jedne u drugima. Stiglo je vrijeme trojedinoga pravila života istinskih vrijednosti jednoga iz drugih ili stvarnosti Jedinoga.

Jednojedinost je putovala i kroz dvojedinost dospjela pred vrata trojedinosti koja je otpuhnula dvojedinost u neravnotežu. Kroz trojedinost se sada čovjek vraća iz dvojega u jedno, a s druge je strane svijet tuđega kojeg dijeli na troje.


Iz dlanova Jednoga rođen,
na milost i nemilost u srce Dvojega izručen,
u vremenu u sebi razdvojen,
u prostoru od drugih je ograničen cijeli ovaj svijet.

U njemu sve skreće svoj pogled
prateći tragove drugih,
samo onaj koji u bjeline kroči sam,
drugima otvara pogled
i crta tragove iz dvojega u Jedino.