Svojstva

 Rođen si bez razlike – bez svojstava

SVOJSTVA
SVOJSTVA


Vrijeme teče kroz onoga koji je jači od vlastitog pogleda,
a onaj koji živi vlastiti pogled protiče kroz vrijeme i nestaje u prostoru
jer ne gleda ni u što.

Svaki vlastiti pogled – oči što gledaju, ali oko sebe ništa ne vide
I vrag majstor oči što gledaju, ali ništa ne vide.

Kad pristaneš na vlastito sljepilo, vrijeme teče kroz tebe i po tebi svemu otvara oči. Gospodin je srce u sebi izgubljenog i svemu dobivenog pogleda.

Sva svojstva postoje iz razlike jednih prema drugima – ništa ne postoji samo po sebi. Svatko je sam u sebi bez razlike, a jedni pred drugima u razlici držanja vlastitog postojanja.

Sva živa bića uhvaćena su u međusobnoj razlici, čovjek je jedino biće koje može preuzeti razliku na sebe i iz nepostojanja u sebi postati ishodište života.

Svatko u drugome brani svoju razliku, iako u sebi u nju ne vjeruje jer u sebi je svatko nitko bez razlike, a samo u drugima razlika koju mora prihvatiti.

Međusobno možemo biti brži ili sporiji, a u sebi je svatko bez razlike. Nemoć i strah su u tvojem pogledu, a ne u istinskoj moći ili nemoći. Postoje samo jači ili slabiji od vlastitih pogleda.

Život je svojstvo koje nosi tvoj priokus sve dok ne prihvatiš razliku koja te dijeli od svega. Postojiš u priokusu svojega, a tek kad prihvatiš ništa u sebi možeš izaći iz odnosa razlike i uvjetovati životu svoj okus.

Život se rađa iz prihvaćanja međusobnih razlika.

Život ima tisuću okusa, a dok iz svih živiš svoj, svi su priokusi tvojega i život pred tobom samo slika iz snova tvojega pogleda.

»Oče, u Tvoje ruke predajem dušu svoju,« rekao je Isus napustivši svoj pogled i ostavši slijep, kako bi ti mogao gledati Njegovim očima i vidjeti život bez vlastitih primjesa.

…kad i ti napustiš svoj pogled, iz tebe će gledati i vidjeti Njegove oči. Tada će Njegove oči u tvojima i tvoje u Njegovima gledati Gospodina, a ne vrijeme izgubljene slike vlastitih pogleda u međusobnim prazninama.

Izvana nema nikakvog razloga za očaj iznutra.

Sve je na rubu očaja, na rubu prihvaćanja nepostojanja,
a samo prihvaćanje nepostojanja može te izvući iz očaja.

»Mir vam dajem, ali ne mir ovoga svijeta.« Ili drugim riječima: »Moć vam dajem, ali ne moć ovoga svijeta – ne moć razlike, već moć prihvaćanja ničega u sebi koje je jedno i jedino ishodište svega.«

Moć nije tvoja – tvoje je prihvaćanje ničega preko svih razlika u tebi. Moć nije tvoja, kao što ni duh nije tvoj, a ipak djeluje u tebi.


Samo međusobnim prihvaćanjem možemo napustiti slike iz snova vlastitih pogleda
I samo s mjesta prihvaćanja ničega ustaju svojstva života.

Moć prihvaćanja ničega ne leži u inteligenciji, niti u spretnosti niti u ikakvoj moći iznad nemoći,
već u darivanju ili bezuvjetnom prihvaćanju svega.