Preobrazba vremena

Jedni drugima smo kvaliteta vremena, a samima sebi kvantiteta


S vremenom je čovjek sve više žurio i praznio žitnicu Gospodinova vremena,
sve dok nije prestigao samoga sebe i nehotice izašao iz prirodnog vremena.

Svakim predviđenim korakom sve dublje je koračao u njedra umjetnoga vremena i u njemu gubio toplinu čovjeka, sve dok osmjeh nije postao tek sjena osmjeha, pogled tek ugasla iskra u očima, dodir tek prevara vlastitog dodira.

Koraci umjetnog vremena postajali su sve teži, kvantiteta vremena prekrila je kvalitetu i progonila čovjeka. Rijeke vremena odnosile su sadržaje i fluide.

U dlanovima čovjeka preobrazilo se vrijeme, darovano vrijeme Gospodina. Mnogi su podlegli vlastitom koraku, a samo rijetki poklanjali svoje vrijeme i zaustavljali rijeku umjetnoga vremena, a vrijeme im je klizilo kroz prste i nitko ga nije mogao zadržati.

Jedni drugima smo kvaliteta vremena, a samima sebi kvantiteta. S vremenom kvantitete čovjek dobiva i gubi, pobjeđuje ili biva poražen, ali nikada ne rađa fluid.


Sazrijevao je čovjek poput vina u bačvama Gospodinova vremena,
pobjednike odnosi tok umjetnog vremena
i za sobom ostavlja brodolomce na splavima uzajamnog vremena.

Neće više biti ni mladosti ni starosti,
ostat će samo pune i prazne čaše.
Čaše poklonjenog vremena i čaše ukradenog – mrtvog vremena.

Kroz onog koji se zaustavi proteći će sadržaji,
a kroz onog koji će i dalje pokušavati biti netko praznine.

Prošlo je vrijeme svjetlosti uhvaćene u tami,
sada tama više ne progoni duše.
vrijeme sadržaja pokrilo je svu tamu
i otvorilo praznine ukradenog vremena.