Odbjegli svijet prirode – dvaput odbjegli svijet čovjeka

Mrtvima se ne može vladati

ODBJEGLI-SVIJET-PRIRODE-DVAPUT-ODBJEGLI-SVIJET-COVJEKA
ODBJEGLI SVIJET PRIRODE – DVAPUT ODBJEGLI SVIJET ČOVJEKA


Odbjegli svijet prirode, dvaput odbjegli svijet čovjeka…
odsjaj i odsjaj odsjaja osnovne matematike Boga.

Vertikala je temelj života koji djeluje poput mandale – simetrični uzorak, cjelina dviju suprotnosti. Takav matematički izračun suprotnosti je slobodno energetsko stanje koje je preduvjet za sve. Vertikala se dvaput manifestira; najprije u prirodi, a zatim u odnosu čovjeka – u duševnim projekcijama. Priroda je odbjegla forma statičnog stanja mandale, a čovjekov svijet je dvaput odbjegla forma.

Već je dojenče odbjegla duševna forma jer je odmaknuto od osnovnog statičnog stanja. Međutim, njegovo odstupanje nije veliko, zato je duševnost djeteta poput plinovitog stanja. Zato dijete ne griješi, iako nosi osnovnu duševnu projekciju. Počinje griješiti tek kad njegova duševnost prijeđe u tekuće stanje jer tada počne slobodnom voljom plesati u projekcijama. Kad dostigne psihološku zrelost i postane spolno aktivan, nalazi se u čvrstom stanju – iz njega se može vratiti u statično stanje ili se potpuno odmaknuti koristeći pravo na slobodne vlastite projekcije.

Svatko u sebi nosi u sebi, statično stanje. Sva čovjekova postignuća u pokretnom stanju prije života ništa ne vrijede, već samo prihvaćanje statičnog stanja vodi čovjeka k razrešenju. Samo čovjek može zaustaviti svoju odbjeglu prirodnu formu, ako se prije zaustavi u svojem psihičkom svijetu – samo statično stanje psihe može savladati prirodnu formu. Dana mu je posredna forma po kojoj može prihvatiti od prirode danu osnovnu statičku formu. Kad se zaustavi, postane trijezan i više ne sanja. Tek kad poslije konačnog zbroja njemu ostane nula, počne se zaustavljati njegova prirodna forma.

Kad čovjek spoznajom dostigne osobnu nulu, nastupi statično stanje projicirane duševne forme, koja iz optjecaja uzme nulu koja je djelovala kao preračun između plusa i minusa. Tada svi samovoljni gube svoj prividni pribrojnik jer su sumirajući nulu na račun minusa živjeli svoj plus. Koliko je odan bio u minusu (prihvaćanju smrti), toliko je samovoljni preko nule mogao otići u plus. Kad odan postane nula (konačno i bezuvjetno prihvati smrt), račun se podvlači i završava vladavina nasumičnih projekcijskih svjetova na račun drugih. Mrtvima se ne može vladati. Može se vladati samo na račun straha sučovjeka ili dok se sučovjek bori za »svoj« život.

Došlo je vrijeme razrešenja i s druge strane obvezivanja.

Svi su živjeli zrcaljenu sliku, micali se i odmjeravali,
a samo je Isus prihvatio zaustavljanje i zaustavio podivljalo more odbjeglih formi.

Isus je u pustinji prihvatio nulu duševnih odraza i potpuno se podredio Božjoj volji. Na križu je prihvatio nulu pojavne forme i odrekao se svoje prirodne forme te je darovao svoje tijelo. Da nije postavio dvostruku nulu, sve bi se pojavne forme mogle iskvariti i svijet bi propao, a tako je bio stacioniran.

»Ja sam pobijedio svijet.«,
više se ne nalazite u svijetu odbjeglih formi, već na obali.

Isus sav stavljen u nulu (u podsvijest) – sa svim oblicima životnih formi. Međutim, da bi se aktivirao beskrajan svijet iz nule, mora ga potvrditi druga nula. Prema pravilu Božje matematike Isus je treći dan ustao od mrtvih, ali treba obalu nekog drugog da Bi mogao stupiti na nju i zaživjeti vječno.