Rupe u vremenu

RUPE-U-VREMENU
RUPE U VREMENU

Čitav je svemir rupa u vremenu. Postoji kao pribrojnik nekog odbrojnika, odnosno na račun oduzimanja točno jednake jedinice na drugoj strani – koliko je na ovoj strani prostora u plusu, toliko je na drugoj strani vremena u minusu. Iz perspektive prostora svemir predstavlja pribrojnik ili punoću koju možemo prikazati pomoću kugle, a iz perspektive vremena svemir je odbitak kojeg možemo prikazati pomoću praznine ili rupe.

Po tom pravilu sve što je stvoreno, živa i neživa priroda, kao i čovjek, predstavlja samo rupu u vremenu. A čovjek, posljednje biće evolucije, je jedino biće rođeno po pravilu 50:50 odnosa pribrojnika i odbrojnika, odnosno kugle i rupe. Zato je čovjek razapet između plusa i minusa. U njemu je pravilo jin-janga, slobodne odluke između kugle i rupe. To je neutron koji čovjeku omogućava opredjeljenje. Unutar neutrona duša ostaje neopredjeljena i ima mogućnost izbora.

Opredjeljenje u čovjeku dozrijeva i neutron se u njemu poništava. Kad se neutron u čovjeku poništi, pojavi se kao beskonačna nula između suprotnih polova – odanog i samovoljnog, čime konačno prestaje svaka mogućnost njihovog odnosa. Istovremeno se izabrano pravilo realizira u dvije krajnosti:

                 1. Dvije kugle realiziraju rupu ili vremensko ulegnuće, odnosno ponor – jer u paru više nema rupe, kako bi sačuvali ravnotežu pokušavaju jedno drugo izbiti u položaj rupe i taj proces traje beskonačno…

                   2. Između dviju rupa se realizira kugla, slobodno vrijeme u kojem se formira sadržaj njihove prirode. Kad čovjek odstupi od samoga sebe i prihvati rupu, oslobađa ju u vremenu i prihvaćena rupa postaje temelj svega, zato daje mogućnost beskonačnog rađanja. Tek kad dvoje učini isto, rupa podupire rupu i rađa stvarnu kuglu. Dvije prihvaćene rupe su dovoljne da se po njima oslobodi beskonačno mnogo rupa i rodi beskonačno kugli …