Nedjeljiva beskonačnost

Čovjek sam po sebi ne može ni živjeti ni umrijeti

NEDELJIVA-BESKONACNOST
NEDELJIVA BESKONAČNOST


Gospodin je nedjeljiva beskonačnost bez određenja
koja pristaje na nepostojanje
i kroz postojanje svega se dijeli do nedjeljive osmine
ili određenja beskonačnosti u svemu.

Nema određenja bez podjele i nema podjele bez određenja
kao ni života bez smrti.

Onaj koji određuje nikome ne dopušta određivati i dijeli beskonačnost pred sobom. Onaj koji se sklanja u određenje nikoga ne određuje, nego se dijeli u sebi. Svaki je konflikt posljedica principa vlastite volje, a biti na raspolaganju je jedini put do čovjekova mira.

Svako vlastito određenje, pa tako i određenje u vlastitu smrt, posljedica je nepristajanja na određenje života ili volju druge strane.

Čovjek sam po sebi ne može ni živjeti ni umrijeti. Živimo i umiremo samo jedni po drugima, kako bi jednom mogli živjeti jedni iz drugih.

Sve dok umireš pred očima, iznuđuješ beskonačnost pred sobom, a tek kad se makneš od druge strane, umreš u sebi i izvršiš volju života.

Tamo gdje se tvoja volja preda počinje osjećaj za druge,
a svi vlastiti osjećaji su prevara prekriženih dlanova podijeljenog svijeta.

Beskonačnost je podijeljena u tvojim očima, da bi se prepoznala u tvojim dlanovima. Jednom kad se prepozna, postane nedjeljiva i na sve vijeke nedodirljiva svačijem dlanu – postaje tvoja beskonačnost.

Sve pred tobom je nedjeljiva beskonačnost, kao što si i ti pred svime, a sve bez imena – poput djeteta u tuđim dlanovima. Mnogi su dlanovi za sebe dijelili sve, a u sebi namnožili bezimenu beskonačnost.


Samo majčini dlanovi beskonačnosti nisu prepolovile,
radije su svoje jedino u tuđe dlanove prepustile nego život u smrt podijelile.